Kodukohvikute päevad, u prijevodu Dani kućnih kafića, vrhunac je ljeta na Hiiumaai. Tijekom jednog produljenog vikenda u kolovozu stanovnici tog estonskog otoka, drugog po veličini na Baltičkom moru, otvaraju svoje kuće na tri dana i nude susjedima domaće kolače, domaću dimljenu ribu i domaće pivo. Uz dječji smijeh i pjesmu oni slave svoje kratko estonsko ljeto i sami sebe.

Ave Ungro ovo susjedsko slavlje smatra „neizmjerno važnim" baš sada, u ratnim vremenima. Ova 44-godišnjakinja je sa svojom šestogodišnjom kćeri upravo stigla na Kodukohvikute päevad. „To pomaže zajedništvu nas Estonaca: slaviti zajedno, razgovarati, razmišljati o budućnosti.“ Vrhunac ljeta na otoku jednako je važan kao i obuka gađanja u ženskoj civilnoj obrani, smatra Ave.

Ona je tamo članica od početka rata u Ukrajini: „Kao vjerojatno većina Estonaca, bila sam 24. veljače 2022. u šoku. Pogotovo zbog spoznaje da život kakav smo do tada poznavali više ne može tako dalje ići.“ No Ave je htjela sama oblikovati taj novi život, pripremiti svoju obitelj, svoj otok, svoju zemlju na eventualni ruski napad, ukratko: učiniti nešto što će koristiti Estoniji i njoj samoj, kaže.

Trening u civilnoj obrani

Od tada ova logopedica provodi 48 sati godišnje u Naiskodukaitse, ženskoj civilnoj obrani. Već je završila pet različitih programa: obuku o sigurnosti, prvu pomoć, vojnu obuku, terensku prehranu i povijest estonske civilne obrane. „U vojnom dijelu sam, istina, uzela oružje u ruku – ali ni jednom nisam pucala“, priča Ave. Nada se da nikada neće morati primijeniti svoja vojna znanja i da bi se, u najgorem slučaju, radije usredotočila na evakuacije.

Ženska civilna obrana Naiskodukaitse osnovana je 1927., bila je zabranjena tijekom sovjetskog razdoblja i ponovno je uspostavljena nakon stjecanja neovisnosti 1991. godine. Ona je dio Kaitseliita, veće dobrovoljne obrambene organizacije koju čine naoružani i dobro obučeni civili. Kaitseliit treba tijekom rata pružati potporu regularnim oružanim snagama. Obje jedinice podređene su estonskom Ministarstvu obrane.

Bez atmosfere straha

Zbog toga, kaže Ave, ne strahuje od mogućeg napada iz Rusije. Iako je položaj otoka u Baltičkom moru strateški značajan – na putu od ruske metropole Sankt Peterburga prema ruskoj enklavi Kalinjingrad Rusi bi mogli zauzeti Hiiumaau – ovdje ne vlada atmosfera straha kako se to prikazuje u zapadnim medijima, napominje Ave.

Ni Marek Kohv iz Međunarodnog centra za obranu i sigurnost ne vjeruje da bi Hiiumaa mogla postati drugi Krim. Ukrajinski poluotok anektirala je Rusija 2014. godine. U razgovoru za DW Kohv objašnjava zašto se Hiiumaa i Estonija 2025. ne mogu usporediti s Krimom i Ukrajinom 2014.

Masivna izdvajanja za naoružanje

On ističe da je Estonija, doduše, mala zemlja, ali da jako puno ulaže u sigurnost. Naime, ova baltička članica EU-a već sada izdvaja 3,4 posto svog bruto domaćeg proizvoda za obranu. Do 2029. to bi trebalo porasti na 5,4 posto, što bi bio rekord unutar NATO-a.

Kultura samoobrane duboko je ukorijenjena u estonskom narodu, rezimira Marek Kohv i dodaje: „A imamo i regionalne saveznike poput Finske, nove članice NATO-a, ali i druge baltičke države poput Litve i Latvije, kao i Poljsku, vojnu silu u Europi.“

Presudno je, naglašava ovaj stručnjak, članstvo Estonije u NATO-u. Zahvaljujući članku 5. i u njemu sadržanom načelu kolektivne sigurnosti, svaki napad na njegovu zemlju doveo bi do reakcije oružanih snaga drugih članica NATO-a.

Još jedan aspekt je zapadna vojna tehnologija, koja je daleko nadmoćnija ruskoj, ističe Kohv. On je također uvjeren da bojazan, da bi Rusija mogla napasti Estoniju nuklearnim oružjem, nije ništa drugo nego prazna prijetnja, ako se uzme u obzir blizina Estonije ruskoj metropoli Sankt Peterburgu – jer bi i ona sama u slučaju nuklearnog udara bila pogođena radioaktivnim oblakom.

Sabotaža kao stvaran problem

Kohv smatra da su od teoretskog ruskog napada na Baltik trenutačno daleko značajniji činovi sabotaže protiv raznih država na obalama Baltičkog mora. Prema mišljenju stručnjaka, u to spadaju višestruka oštećenja podmorskih komunikacijskih kabela ili ometanje GPS navigacijskog signala, zbog čega zrakoplovi nestaju s radara.

To se dogodilo kod dvaju letova iz Finske prema Estoniji u travnju prošle godine. Oba su se zrakoplova morala vratiti u Helsinki nakon što nisu mogla sletjeti u Tallinn. Njihov GPS signal očito je bio blokiran ometačima. I brodovi u Baltičkom moru sve su češće pogođeni time. Zapadne obavještajne službe sumnjaju da se tim akcijama ometanja upravlja iz ruske enklave Kalinjingrad.

Kalinjingrad – „bodež protiv Europe"?

Tamo Rusija skladišti veliku količinu vojne opreme, uključujući rakete Iskander koje mogu nositi i nuklearne bojeve glave, kaže politolog Sergej Suchankin iz Saratoga Foundation, neprofitne zaklade sa sjedištem u SAD-u. U intervjuu za DW ovaj stručnjak, rođen u Kalinjingradu, naziva svoj rodni kraj „bodežom uperenim prema Europi".

Suchankin upozorava da Kalinjingrad ne leži samo između članica EU-a Litve i Poljske: „To je bila utvrda sovjetske vojske, jedno od najmilitariziranijih mjesta na svijetu. A danas je ponovno na putu prema tome."

Logopedici Ave Ungro s estonskog otoka Hiiumaa takvo susjedstvo na Baltičkom moru doduše nije po volji, a i činovi sabotaže su, naravno, loši, no ipak ne pomišlja ni u snu na napuštanje njezinog „magičnog" otoka.

Nakon susjedskog slavlja Kodukohvikute päevad ona nam pokazuje svoje „tajno mjesto" na obali, omiljeno mjesto njezine obitelji. To je mali rt gdje je otok gotovo sa svih strana okružen vodom. „Gle tamo, orao ribar", uzvikuje Ave i dodaje: „Kakvo prekrasno mjesto! Toliko ptica, tako je mirno ovdje. A ljepota Hiiumaae je upravo u tome da takva mjesta uopće postoje. I tako mora i ostati!“