Deutsche Welle: U Estoniji je pravo na "pristup internetu za sve" zapisan u Ustav. U Tallinnu postoje table sa znakom "@Internet", jedinstvene u Europskoj uniji, koje ukazuju gdje je sljedeći WLAN. Kako Vi doživljavate digitalnu svakodnevnicu u Vašoj zemlji?

Sandra Länts: Mi u Estoniji imamo skoro svugdje besplatni WLAN. To je za nas sasvim normalna stvar. Pristup internetu imaju i svi koji posjeduju smartphone. Čak i u močvarnim predjelima možete s 3G ili 4G surfati po internetu. Svi restorani, kafići i barovi imaju svoj WLAN-Hotspot i i on je kod nas besplatan. Gdje god da si u gradu, možeš se prijaviti na internet i surfati. Ja uvijek sa sobom nosim svoj mobitel. I kada ga nemam, osjećam se kao mi nešto nedostaje. Totalno sam ovisna o njemu. Iz interneta, na primjer uvijek dobijam vozne redove i druge informacije koje trebam u svakodnevici i koristim puno aplikacija. Bez smartphonea se više ne mogu ni mrdnuti.

Ali Estonija nije samo digitalni odlikaš u Europskoj uniji samo zbog svog širokopojasnog interneta. U Estoniji su zahvaljujući takozvanoj "identitetskoj karti" svakodnevica stvari koje u Njemačkoj još uopće nisu moguće. To je osobna karta koja može puno više: na njoj se registriraju posjete liječniku, uz pomoć nje se mogu podići lijekovi u apoteci ili birati preko interneta. Estonci preko svoje elektronske "identitetske karte" mogu koristiti preko stotinu usluga. Kakav je to osjećaj kada je toliko puno stvari pohranjeno na jednom centralnom mjestu? Moraš imati puno povjerenja u svoju državu, ili?

S tom kartom možete sve: koristiti se internet-bankarstvom, birati, kupovati avionske karte. Ja to ne radim sve s njome, jer sam malo skeptična. Radije idem osobno na biračka mjesta i dajem tamo svoj glas. Nemam pojma što bi se inače s njime dogodilo. Mnogi Estonci su još skeptični iako je karta uvedena još 2005., i ja isto, jer puno toga obavljam preko interneta.

Internet je za Vašu generaciju u Estoniji nešto što se podrazumijeva. Odakle ta skepsa?

Moja skepsa je porasla tijekom mog boravka u Njemačkoj. U Estoniji gotovo svi plaćaju EC-karticom ili kreditnom karticom. Ali tek u Njemačkoj sam naučila da je samo pravi, opipljivi novac vrijednost. Od tada pokušavam što je moguće manje plaćati karticom. Ne želim da netko prati što radim. Moja bi banka mogla znati sve što ja radim. I toga me malo strah.

Mnogi Nijemci lude zbog kompliciranosti poreznih prijava i vremena koje one oduzimaju. U Estoniji poreznu prijavu radi direktno porezna uprava. A to je stvarno prednost, ili?

Kada na moj račun sjedne plaća, uvijek automatski dobijam poruku s obaviješću kad moram prijaviti porez - to obično bude u proljeće. Onda kliknem na moje bankovne podatke i mogu vidjeti što mi je kada uplaćeno. Porezna uprava onda automatski izračunava koliko sam poreza platila i koliko bih trebala dobiti natrag. Onda to mogu jednim klikom potvrditi i idućeg tjedna je novac na mom računu.

"Papirološki" šok u Njemačkoj

Kako si doživjela digitalnu svakodnevnicu u Njemačkoj?

Prvi mjesec u Münchenu je za mene bio pravi šok. Nigdje nije bilo besplatnog WLAN-a. Ali kasnije je bilo bolje jer sam kupila stick za internet. Ali ono što me stvarno začudilo bila je papirologija u Njemačkoj. Svugdje si trebao uzeti neki formular, ispuniti ga i predati. U Estoniji, na primjer, možeš preko interneta prijaviti boravište. U Njemačkoj to moraš napraviti osobno u nadležnom uredu. To je za mene bilo čudno. I značilo je puno posla jer sam uvijek morala planirati dan prema tome. Još me više čudila hrpa papira koja mi je trebala za fakultet. I od moje banke mi je svaki mjesec stizala pošta gdje sam i koliko novca podizala. To mi je bilo smiješno.

Estonka Sandra Länts radi u Goethe-Institutu u Tallinnu i u glavnom gradu Estonije studira germanistiku. Godinu dana je u okviru studentske razmjene provela na Sveučilištu u Bambergu.