Dana 31. kolovoza 2025. godine, 32-godišnjeg švedskog turistu napala je grupa mladića u Bitoli, trećem po veličini gradu Sjeverne Makedonije.  Šveđanin je nosio majicu s dvoglavim orlom, simbolom koji se nalazi na nacionalnoj zastavi Albanije. Napadači su ga natjerali da skine majicu, koju su očigledno doživjeli kao uvredu ili prijetnju.

Većinu stanovništva Bitole čine Makedonci, ali u gradu živi i mala albanska manjina. Bitola ima veliki značaj u albanskoj povijesti, jer su se tamo 1908. godine albanski intelektualci odlučili za isključivu upotrebu latiničnog pisma. Zbog toga se Bitola među Albancima naziva „Qyteti i Alfabetit“ – „Grad alfabeta“.

Anti-albanske parole su se ranije čule i u drugom po veličini makedonskom gradu – Kumanovu. Dana 3. kolovoza, tijekom košarkaške utakmice između Rumunjske i Sjeverne Makedonije, skandirale su se anti-albanske parole. Mogli su se čuti uzvici poput „Samo mrtav Albanac je dobar Albanac“ i „Plinske komore za Albance".

Premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, koji je bio prisutan na stadionu, kasnije je osudio ove ispade, ali je naveo da ih on osobno nije čuo.

Takvi slučajevi rasističkog „govora mržnje“ (Hate Speech) nisu novost na Balkanu, kaže stručnjak za jugoistočnu Europu Konrad Clewing. Međutim, kako navodi ovaj urednik „Priručnika za povijest jugoistočne Europe“, novost je masovno širenje takvih poruka u javnom prostoru i na društvenim mrežama.

Govor mržnje na društvenim mrežama postao je svakodnevica

Nalozi korisnika sa zapadnog Balkana na društvenim mrežama puni su etničke mržnje, uvreda i rasizma. Gotovo svaki post o Srbima na Kosovu ili o Albancima u Srbiji komentira se stotinama međusobnih uvreda. Albanci nazivaju Srbe „Shkije“, što je pogrdan izraz za Slavene, dok Srbi koriste albanski izraz „Šiptari" da bi uvrijedili Albance.

Ivan Videnović je profesor fizike na Sveučilištu u Beogradu. Od 2005. do 2007. bio je zamjenik ministra za međunarodnu suradnju Srbije, a danas savjetuje Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) i analizira aktualna politička događanja u svojoj domovini. Podjelu između različitih etničkih i vjerskih grupa u Srbiji vidi „prije kao političku konstrukciju i umjetni narativ nego kao stvarnost".

Etnički obojene uvrede poput „Ustaša“za Hrvate – što je naziv fašističkog pokreta koji je tijekom nacističke okupacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu upravljao Hrvatskom, „Balija“ (izvorno „pastir“) ili „islamist" za muslimane (Slavene), i „Šiptar“ za Albance, potiču „iz stare ekstremno desničarske propagande protiv svih ne-srpskih grupa na Balkanu“ tijekom ratova u Jugoslaviji 1990-ih, objašnjava on.

Jedan od tih uvredljivih izraza preuzeo je i aktualni protestni pokret u Srbiji: na jednom od brojnih protesta protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, demonstranti su ga nazivali „Aco Šiptar“. Za srpskog nacionalistu poput Vučića, to je svakako teška uvreda.

Razlika u odnosu na etničke uvrede protiv Albanaca, međutim, leži u tome što „demonstranti danas nisu stvarni pripadnici te etničke grupe, već Srbi koji se protive kriminalnoj korupciji i štetnoj politici usmjerenoj ka Rusiji“, kaže Ivan Videnović.

Oblikovano nacionalističkim diskursom

Odakle potiče etnička mržnja u jugoistočnoj Europi? Kosovski politolog Arben Fetoshi, profesor na Sveučilištu u Prištini, ukazuje na povijest ove multietničke regije: „Balkan je historijski gledano protkan nejednakim odnosima moći, što je dovelo do nacionalističkog diskursa, koji je služio kao izvor tenzija i etničke mržnje.“

Vrhunac sukoba među etničkim grupama u bivšoj Jugoslaviji dostignut je tijekom ratova u Hrvatskoj (1991–1995),Bosni i Hercegovini (1992–1995) i na Kosovu (1999), dodaje Fetoshi. Danas, 30 godina nakon krvavih sukoba, bilježi se novi intenzitet etničkih tenzija.

Kao uzrok navodi „digitalni kontekst, u kojem se takve uvrede brzo šire i nose rizik da se predrasude i sukobi normaliziraju“. Za to krivi političke elite koje koriste uvredljive izraze da bi „skrenule pažnju sa stvarnih problema poput korupcije i ekonomske stagnacije“.

Politika doprinosi polarizaciji

Politika na zapadnom Balkanu djeluje „kao poticatelj govora mržnje i huškanja", kaže Konrad Clewing iz Leibniz instituta za istraživanje istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu. „Sve međudržavne i međuetničke linije sukoba, u kombinaciji s regionalnom nestabilnošću u kontekstu Srbije i Republike Srpske, odnosno politike Srbije prema BiH, potom politike Srbije prema Kosovu, pa i odnosa između Sjeverne Makedonije i Bugarske, uzrok su toga.“ Politička klasa, kritizira stručnjak, „malo čini za smirivanje i deeskalaciju, naprotiv – sama doprinosi polarizaciji“.

Uzrok ponovnog javljanja etničkih tenzija je širenje povijesnih mitova, kaže Clewing. „Strategija predstavljanja sebe kao žrtve potiče nacionalističku retoriku i podršku akterima koji šire mržnju“, objašnjava on. Historiografija bi se trebala udaljiti od prikazivanja vlastite strane kao vječite žrtve. „Povijesna znanost treba djelovati prosvjetiteljski protiv etno-političke polarizacije“, zaključuje Clewing.

***Ovaj tekst je najprije objavljen na njemačkom jeziku