Ukupno uzevši, Europska je unija najveći i proizvođač i potrošač vina na našem planetu. Svake godine se proizvede između 166 i 196 milijuna hektolitara vina. Tom golemom višku koji se pojavljuje svake godine, europska povjerenica za poljoprivredu Mariann Fischer Boel želi učiniti kraj: "Mislim da svi mogu vidjeti kako srljamo u krizu. Svima je prilično jasno kako proizvodimo previše vina za koje ne postoji tržište. Na taj način, svake godine trošimo pola milijarde eura samo na destilaciju viška vina i mislim kako je to glup način da razbacujemo novac poreznih platiša."
Isprva je taj sustav subvencija bio namjenjen ublažavanju posljedica prirodnih oscilacija između "dobrih" i "loših" godišta. Ali se veoma brzo pretvorio u stalan i pouzdan izvor prihoda - samo za neke. Zato je prošli tjedan njezino povjerenstvo predstavilo prijedlog izlaska iz krize i načina kako da se europski proizvođači osposobe suočiti se s konkurencijom vina iz Amerike, Australije ili Afrike. Bruxelles smatra kako nema drugog izlaza nego smanjiti površinu vinograda - i to drastično: od ukupno 3,5 milijuna hektara vinograda, predlaže krčenje 400.000 hektara. Naravno da je zato spremna "odriješiti i kesu": osigurava oko 2,4 milijarde eura postupnih subvencija u slijedećih 5 godina za one koje počupaju svoj vinograd.

Nestaju i vrhunski vinogradi

Ali, glavni je problem kako takva, možemo reći birokratska rješenja jedva da vide razliku između plantažnog vinograda i djedovine koju su okopavale već generacije i u čijoj se kapljici uživa već stoljećima. Upravo suprotno od toga - industrijske nasade imaju više šansi izboriti se na tržištu od malih proizvođača. Zato su i njemački vinari na nogama, pa čak kada su - kao bračni par Hasse - došli iz Danske kako bi se u Njemačkoj na obroncima oko Rajne posvetili vinogradarstvu. Vivi Haase pokazuje na livadu pored njihovih trsova: "Zapravo je i to bio vinograd koji se, kao i naš, mogao posvetiti povišenju kvalitete. To znači više prirodnosti u proces, gušći rast - onda bi išlo. Ali sa simulacijama onima koji iskrče vinograd je mnogo jednostavnije uništiti nasade." Njezin suprug dodaje: "Uništavaju se vinogradi i na dobrim položajima samo da bi se dobilo malo novca. To nisu loši položaji gdje se sada krče vinogradi, ima među njima i dobrih, čak i vrhunskih." Ovaj bračni par ideju iz Bruxellesa zove "državno financirano uništavanje kulturnih dobara", jer se krajolici Rajne, Mosela - ili Bordeauxa, Toscane ili ako hoćete Pelješca teško mogu i zamisliti bez vinograda. Konačno, to privlači i rijeke turista.

I vinogradarstvo mora slijediti pravila tržišta

Međutim, europska povjerenica za poljoprivredu uporno ukazuje kako i vinogradarstvo mora počivati na gospodarskim načelima: samo tržište, a ne država ili neka naddržavna ustanova, može odrediti gdje će vinograd ostati, a gdje ne. A kad govorimo o tržištu, onda to znači potvrditi se i protiv povoljnih vina iz Sjedinjenih Država, Južne Amerike, Afrike ili Australije. Fischer Boel: "Naravno, ne govorim da se može dopustiti da svatko radi što hoće. Nego govorim o senzibilnoj inicijativi koja bi našim proizvođačima omogućila da se potvrde na tržištu koje postaje sve oštrije. Mislim da mora postojati ta mogućnost."
Europski vinari ne žele ni slušati takve parole: doista se teško može uopće i uspoređivati vinograd na strmim obroncima oko Rajne s beskonačnim, umjetno navodnjavanim i strojno obrađivanim plantažama u Australiji. Ako treba, radije će se posvađati s čitavim svijetom i zatvoriti granice za uvozno vino. Ali u današnjem globalnom svijetu – da sad i ne spominjemo Svjetsku trgovinsku organizaciju pred kojom se Europa već naganja zbog svojih poljoprivrednika – takve metode praktično više ne postoje. Povjerenica Mariann Fischer Boel: "Staromodni protekcionizam starim metodama je gotov. Možemo samo zaštiti naš sektor vinogradarstva tako da budu konkurentni i da povrate svoj udio na tržištu. Mislim da je to jedini put."
Ipak, 160 stranica debeo dokument o vinogradarstvu u Europskoj uniji za sada je još samo prijedlog. Sada slijede pregovori sa zemljama članicama kako bi tek koncem godine o njemu razgovarali i ministri. A koliko god da je Njemačka i više nego suzdržana na taj prijedlog, još treba pričekati mišljenje političara pravih vinarskih velesila - Francuske ili Italije. Kako će na kraju uopće izgledati taj dokument, to ćemo još vidjeti.