Kako se može smanjiti broj izbjeglica koje ilegalno pokušavaju doći u Europsku uniju (EU)? Ovo pitanje već godinama zaokuplja šefove država i vlada EU-a. Njihov najnoviji odgovor je: sporazumima o migracijama.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ovoga četvrtka (2.5.) zajedno s predsjednikom Cipra Nikosom Christodoulidisom boravi u Beirutu radi sklapanja takvog sporazuma s Libanonom.

Christodoulidis je prethodno upozorio da njegova zemlja "više nije u stanju prihvatiti još više sirijskih izbjeglica". Samo od početka 2024. u ovu državu u istočnom Sredozemlju neregularno je stiglo oko 4.000 ljudi - u prvom kvartalu prošle godine bilo ih je 78. Izbjeglički kampovi su prenapučeni, rekao je Christodoulidis i izvijestio da je nedavno naredio ciparskim vlastima da prestanu obrađivati zahtjeve sirijskih izbjeglica za dodjelu azila.

Zašto EU želi podržati Libanon?

Od izbijanja građanskog rata u Siriji 2011. Libanon je prihvatio više od 1,5 milijuna izbjeglica iz susjedne zemlje. Od Tripolija na sjeveru Libanona do Larnake na Cipru ima oko 200 kilometara zračne linije. Sirijske izbjeglice masovno pokušavaju prijeći ovu rutu čamcima.

Sam Libanon je u ozbiljnoj gospodarskoj krizi. Bruxelles je također zabrinut da bi rat u Pojasu Gaze mogao imati utjecaja i na tu državu - pogotovo ako dođe do eskalacije sukoba između izraelske vojske i radikalnog islamskog Hezbollaha na jugu Libanona. Tada bi se, strahuje EU, još više ljudi iz Libanona moglo uputiti prema Europi.

Prošli tjedan je libanonski premijer Najib Mikati pozvao Europsku uniju da pomogne njegovoj zemlji u "vraćanju sirijskih izbjeglica". Također je zatražio "veću potporu oružanim snagama i sigurnosnim službama" kao i "razvojne i investicijske projekte na području obnovljive energije, vodoopskrbe i održivog razvoja".

Migracijski sporazum: novac za prihvat izbjeglica

Čini se da je EU spreman pomoći Libanonu - ali zauzvrat zahtijeva da Beirut učini više kako bi spriječio prelazak ilegalnih migranata preko Sredozemnog mora. Govori se o “višegodišnjoj financijskoj i političkoj potpori” do 2027. godine.

EU je već sklopio takve sporazume s nekim drugim državama u Sjevernoj Africi: u nekim slučajevima daje milijarde eura zemljama poput Mauritanije i Tunisa.

U ožujku je sklopljen odgovarajući sporazum i s Egiptom. Kairo će u roku od četiri godine od Bruxellesa dobiti 7,4 milijarde eura - kao kredite, ali i kao ulaganja u zelene tehnologije ili digitalizaciju zemlje. Zauzvrat bi ta zemlja trebala poduzeti odlučnije mjere protiv krijumčara i trgovaca ljudima te bolje zaštititi svoje granice sa Sudanom i Libijom.

Jug Europe traži više sporazuma o izbjeglicama

Ciparski predsjednik Christodoulidis posebno se založio za novi sporazum EU-a s Libanonom. "Želimo pomoći Libanonu da se nosi s izbjeglicama kako ih još više ne bi dolazilo na Cipar", rekao je on je u intervjuu za Redaktionsnetzwerk Deutschland prošli tjedan.

Christodoulidis dobiva široku podršku drugih članica EU-a koje izlaze na Sredozemno more. Prije sedam dana ministri unutarnjih poslova Španjolske, Grčke, Italije, Malte i Cipra zajednički su pozvali Uniju da "proširi i produbi" sporazume s važnim zemljama porijekla kako bi "zauzdala neregularnu imigraciju".

Neke države EU-a čak se zalažu da se dijelovi Sirije razorene građanskim ratom proglase "sigurnim regijama" kako bi se izbjeglice koje dolaze iz tih regija mogle slati natrag u Siriju.

Ucjenjivanje Europe

No organizacije za ljudska prava ovo oštro kritiziraju. Međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala u prošlosti su opsežno dokumentirale da su izbjeglice koje su se vratile u Siriju ubijane, mučene, silovane i proizvoljno hapšene.

Sam Libanon također nije sigurna zemlja za sirijske izbjeglice, upozorava Fadel Abdul Ghany, voditelj Sirijske mreže za ljudska prava. Izbjeglice su diskriminirane, iskorištavane, a ponekad i žrtveni jarci kada je riječ o izrazito lošoj gospodarskoj situaciji u zemlji, rekao je Ghany za londonski list "The New Arab”.

Erik Marquardt, zastupnik u Europskom parlamentu iz stranke Zeleni, kritizira migracijske sporazume navodeći da Europu tako mogu ucjenjivati "nepouzdani partneri". "Ako nema kontrole nad korištenjem novca od strane diktatora, novca ne bi trebalo biti", kaže on misleći na sporazume s Tunisom i Egiptom. Osim toga, ističe, sporazumi o izbjeglicama ne odnose se na poboljšanje stanja ljudskih prava u samim državama ugovornim partnerima.

Libanon doduše nije diktatura, no nalazi se u dubokoj ekonomskoj i političkoj krizi. Država nije imala predsjednika od 2022. godine, premijer je samo privremeni vršitelj dužnosti. Hezbollah je de facto preuzeo kontrolu nad velikim dijelovima zemlje. Neizvjesno je može li privremena vlada doista jamčiti da će sporazum biti poštovan i da novac EU-a neće biti pronevjeren.

Osim toga, organizacije za ljudska prava u prošlosti su više puta kritizirale da ovakvi sporazumi ne sprječavaju izbjeglice da dođu u Europu, već ih samo guraju na sve opasnije rute.

Ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.