EU = SSSR. Ovo smjelo poistovjećivanje, ta mudrost koja se često ponavlja na društvenim mrežama je naravno pogrešna. I naravno - ona je dijete tog istog SSSR-a, odnosno njegove dugogodišnje tradicije propagande kojom se služe današnje vlasti u Moskvi. Drugačije rečeno, nasljednici Sovjetskog Saveza optužuju EU - da liči na Sovjetski Savez. Apsolutni apsurd.

Kada se podrobnije analizira, to se pokazuje ne samo kao apsurd, već i kao glupo i povijesno neodrživo poistovjećivanje. Da vidimo:

Razlike

Europska unija je dobrovoljno udruženje suverenih država. Nitko te države ne prisiljava da budu u EU. Naprotiv - ispred ulaza kandidati jedva čekaju da budu primljeni. I nitko ne želi napustiti EU, osim Britanaca koji to ustvari više i ne žele.

Nasuprot tome, SSSR je bio imperijalna struktura nastala kao rezultat mnogih ratova u koju nitko nije želio ući, osim Bugara koji to ustvari nisu željeli. A oni koji su prvi htjeli otići, platili su to nemirima i krvoprolićem, i još uvijek se boje da bi se Rusija mogla vratiti njima.

EU je nastao kao pouka iz mnogih krvavih ratova. SSSR je proizvod mnogih krvavih ratova. Primjećujete li razliku? Upravo zbog te razlike, SSSR je vodio mnoge otvorene i skrivene ratove, izazivao državne udare, instalirao marionetske režime i držao pod kontrolom brojne satelitske zemlje u Europi.

Europska unija nije vodila rat, nije poznato da je organizirala pučeve, nema satelita o čijoj sudbini odlučuje, čak nema ni vlastitu vojsku. Ukratko: EU je mir, SSSR je rat.

EU je zona zakona i reda. SSSR je bio područje bezakonja i proizvoljnosti. Da, na oba mjesta postoje zakoni, samo u EU-u važe za svakoga i generalno se poštuju, dok su u SSSR-u bili samo propagandni paravan iza kojeg su sve odluke donosili partija i njeni izvršni organi.

Da li da uopće spominjem slobodu? Sloboda govora, sloboda ekonomskih inicijativa, sloboda kretanja, sloboda samoodređenja, vjerske slobode, sloboda umjetnosti, sloboda raznolikosti - svih tih (i mnogih drugih) sloboda u SSSR-u nije bilo. A ne primjećujemo ih ni u EU-u, one su uobičajeni dio svakodnevice.

Pored Komunističke partije, vlast u SSSR-u su imale i svemoćne obavještajne službe čija su se imena mijenjala. A koja stranka je na vlasti u EU-u? I gdje su njene obavještajne službe?

Trebamo li stvarno pričati o gospodarstvu, prosperitetu i ekonomskim mogućnostima ljudi? Na jednoj strani - zapovijedanje, kronične nestašice i siromaštvo. Na drugoj strani - tržišna ekonomija, raznovrsnost, blagostanje i pristojan život za sve.

Ipak: važne sličnosti

Ipak, možda postoje jedna ili dvije sličnosti između EU-a i SSSR-a. Obje su multinacionalne političke konstrukcije, to je jasno. I jednoj i drugoj je teško pronaći „zajednički jezik" - možda je zbog toga „jezik" Bruxellesa tako dosadan i bezbojan da ga neki čak uspoređuju s „mrtvim jezikom" SSSR-a.

I najvažnija sličnost: takvim heterogenim političkim formacijama je veoma teško upravljati instrumentima obične demokracije koji su se razvili u okviru nacionalnih država. SSSR ovu poteškoću prevladava jednostavno ignorirajući demokraciju i vladajući diktatima i terorom. EU kao meka sila, nastoji to prevladati kroz pregovore, kroz potragu za većinom i konsenzusom. Težak je to posao koji ne uspijeva uvijek.

Dakle, drage pristaše jednadžbe EU = SSSR, istaknuti pojedinci i roboti: što želite? Mir, vladavinu zakona, slobodu i prosperitet - ili rat, tiraniju, proizvoljnost i siromaštvo? Ne morate mi odgovoriti.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android