Bilo u dubinama mora ili na planinskim vrhovima, u hrani, u pitkoj vodi ili u našoj krvi: samo je nekoliko mjesta na kojima do sada nije pronađena mikroplastika. UN procjenjuje da je broj njezinih čestica u međuvremenu veći od broja zvijezda u našoj galaksiji.

Mikroplastika se može širiti zrakom, vodom ili tlom i ne može se ukloniti nakon što dođe u okoliš. Budući da se ne razgrađuje prirodno, može stoljećima predstavljati prijetnju životinjama i biljkama te ući u prehrambeni lanac. Još uvijek nije dovoljno istraženo kakve to točno posljedice može imati na naše zdravlje.

Procjenjuje se da trenutačno svake godine u Europskoj uniji u okoliš dospije oko 42.000 tona mikroplastike koja se dodaje proizvodima. "Zato je toliko važno zaustaviti ispuštanje u okoliš", kaže Johanna Bernsel, glasnogovornica Europske komisije.

Europska komisija sada je usvojila mjere u skladu s propisima REACH o štetnim kemikalijama. To znači da će u EU-u biti zabranjena prodaja mikroplastike i proizvoda koji ju sadrže.

Na koje proizvode utječe zabrana mikroplastike?

Novom zabranom mikroplastika je definirana kao "čestice sintetskog polimera manje od pet milimetara koje su organske, netopljive i nerazgradive". One se nalaze u brojnim proizvodima, uključujući šminku, kozmetiku, proizvode za čišćenje, svjetlucave proizvode, pesticide, gnojiva, igračke, lijekove i granulate za umjetne sportske površine. Čestice mikroplastike djeluju, na primjer, kao abrazivne čestice u pastama za zube ili pilinzima ili utječu na konzistenciju tekućina kao vezivna sredstva.

Novo pravilo se ne odnosi na građevinske materijale koji sadrže mikroplastiku, ali ju ne oslobađaju, kao ni na proizvode koji se koriste za industrijska postrojenja. Međutim, proizvođači moraju godišnje prijaviti svoje procijenjene emisije mikroplastike i dati upute o korištenju i odlaganju pogođenih proizvoda kako bi spriječili ispuštanje.

Zabrana se odnosi na proizvode proizvedene unutar EU-a te na uvoz iz inozemstva onih proizvoda koji sadrže mikroplastiku. "U tom smislu se potiče inovativna snaga europske industrije”, kaže Bernsel.

Kada pravila EU-a o mikroplastici stupaju na snagu?

Za neke proizvode, uključujući mikrozrnca, šljokice i neke kozmetičke proizvode, zabrana prodaje primjenjivat će se od sredine listopada. Za ostale proizvode postoji prijelazno razdoblje od četiri do dvanaest godina, ovisno o složenosti proizvodnje i dostupnosti odgovarajućih alternativa.

Razdoblje odgode od osam godina primjenjuje se na materijale za ispunu, kao što su granule koje se koriste na sportskim terenima, kako bi se operaterima dalo vremena za prelazak na alternative. Podnim oblogama većine postojećih sportskih objekata će u tom razdoblju isteći vijek trajanja te će ih u svakom slučaju biti potrebno zamijeniti.

Postoji li zamjena za mikroplastiku?

Marc Kreutzbruck, voditelj Instituta za tehnologiju plastike na Sveučilištu u Stuttgartu, kaže da ne postoje zamjene koje nam mogu pomoći u postizanju klimatskih ciljeva, a koje su bolje od plastike.

„Nažalost, to je tako jer je plastika materijal koji se može oblikovati na vrlo niskim temperaturama", kaže on. „Bez obzira je li riječ o metalu, keramici ili staklu, svi drugi materijali zahtijevaju mnogo više energije za proizvodnju. A energija se može poistovjetiti s emisijom CO2." Ona smatra da je jasno je ovdje riječ o odgovornosti i održivosti.

"Moramo uspjeti stvarno dostići 100 posto recikliranja. Plastika nije jednokratna roba, već reciklirana roba koju treba skupljati jer je zaista vrijedna i to mora ući u svijest ljudi", kaže on.

Postoje i drugi pristupi kao što je, primjerice, korištenje biorazgradive plastike, koja se brzo razgrađuje kada se ispusti u okoliš. Međutim, ona zasad im vrlo mali tržišni udio. Također se ne može koristiti za sve proizvode, posebno za kompleksne poput onih za pakiranja hrane.

Bernsel kaže da je za pronalaženje održivih alternativa potreban zajednički napor političara, industrije i znanstvene zajednice. Ona je uvjerena da će zabrana pružiti potrebne poticaje za to.

"Vjerujemo da budućnost kemijske industrije leži u naglašavanju održivosti i održivih alternativa. Ovo je prilika za europsku industriju da bude na čelu razvoja prema većoj održivosti i inovacijama. Tako možemo sačuvati svoju konkurentsku prednost", kaže Bernsel.

Kakve će učinke imati zabrana mikroplastike?

U sklopu akcijskog plana "Zero Pollution” EU se obavezao da će postići 30-postotno smanjenje otpada od mikroplastike do 2030. godine. Nova uredba prvi je korak prema ostvarenju tog cilja.

Očekuje se da će zabrana spriječiti ispuštanje oko pola milijuna tona mikroplastike u okoliš. Ali Kreutzbruck smatra da se mora učiniti mnogo više.

"Važno je razumjeti koliki je udio mikroplastike u kozmetici: mjereno ukupnim unosom plastike, on se kreće oko jedan posto. To znači da je dobro da se ove mjere poduzimaju, ali one su samo grebanje po površini", kaže on.

U budućim koracima i mjerama EU bi također mogao zabraniti mikroplastiku koja se nenamjerno ispušta, primjerice trošenjem automobilskih guma tokom vožnje ili pranjem odjeće. Bernsel se nada da bi nova europska regulativa o mikroplastici mogla potaknuti druge regije svijeta da usvoje slične propise.

"Naravno da ne možemo propisati pravila za druge zemlje ili regije u svijetu. Ali u prošlosti se davanje ekoloških primjera od strane EU-a pokazalo vrlo uspješnim na drugim područjima", kaže Bernsel.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu