Tko ne proizvodi na način da ujedno štiti okoliš za takve će carine ubuduće biti veće. Tako glasi prijedlog Europske komisije protiv proizvođača u trećim zemljama. Na "nišanu" Europske komisije nalaze se prije svega SAD, Indija i Kina, a to su i najvažniji trgovinski partneri Europske unije.

Predviđene mjere ne samo da bi osnažile zaštitu klime već bi kompenzirale i nedostatke u konkurentnosti europskih poduzeća koja moraju preuzeti skupe certifikate za ugljični dioksid. Europska unija se prošle godine obvezala da će do 2020. godine smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida za 20% (polazeći od razine iz 1990. godine). Veliki konkurenti poput SAD ili Kine trenutno ne sudjeluju u ciljevima koji su zacrtani u protokolu iz Kyota. Stoga njihova poduzeća mogu proizvoditi jeftinije, jer ne moraju preuzimati certifikate za ugljični dioksid.

Protivljenje Komisije

23. ovog mjeseca Europska komisija predstavit će članicama svoj model ubiranja carina. Ukoliko do toga uopće dođe, jer unutar Komisije raste otpor. Kako se doznaje, povjerenik za trgovinu Peter Mandelson protivi se ovom prijedlogu. Ovaj britanski političar je upozorio na opasnost od sukoba sa SAD-om i Kinom. Povjerenik za okoliš Stavros Dimas pak zdušno se zalaže za dodatne carine. Među članicama postoje simpatije za takav pristup. Pa se tako iznosi argument da na taj način dolazi do obeštećenja i ravnoteže unutar Europske unije za visoke namete zbog zaštite klime. Ukazuje se i na to da Sjedinjene Države trenutno imaju najveći udio u ispuštanju ugljičnog dioksida po glavi stanovnika.

Po prvi puta prijedlog za uvođenje dodatnih carina zbog klime predstavio je jesenas francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji je upozorio na nedostatke u konkuretnosti ukoliko se Europska unija sama odluči provoditi strožije mjere oko zaštite klime.

Suprotno ciljevima Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

Stručnjaci upozoravaju na opasnosti uvođenja dodatnih carina. Tako primjerice Fredrik Erixon iz Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju dodatne carine smatra "nespojivim sa ciljevima WTO-a". Svjetska trgovinska organizacija već desetljećima se trudi ukinuti dodatne carine. Erixon upozorava i "na mogućnost novog trgovinskog sukoba između Europske unije, SAD-a i Kine". Ipak, Erixon priznaje da nije siguran da li će do toga doći. Stručnjaci se slažu da rasprava o takvim dodatnim carinama opterečuje i same pregovore o klimi. Nakon konferencije o klimi na Baliju sada se pokušava u zajedničku borbu protiv promjene klime uključiti SAD, Kinu i Indiju. Stoga bi ovakve mjere koje želi poduzeti Europska unija samo otežali atmosferu razgovora. SAD ima gotovo jednu četvrtinu ukupnog udjela u svjetskom ispuštanju ugljičnog dioksida, a Kina sa gotovo 17%.

I unutar Europske unije o dodatnim carinama ne vlada suglasnost. Primjerice Herbert Reul, njemački zastupnik u Europskom parlamentu zadužen za energetsku politiku drži da “oporezivanje proizvoda koji ‘gutaju’ veliku količinu ugljičnog dioksida je razumljiv, ali s druge strane Europa je pojam slobodne trgovine, pa dodatne carine u tom pogledu ne bi bile dosljedne”. Zastupnik Reul priznaje da “nema smisla s velikim oduševljenjem najavljivati velike ciljeve i smanjenje ugljičnog dioksida a da se pri tome nije razmislilo koje će sve to poteškoće stvarati europskim industrijama”.