Konkurencija je velika. U utrci je šest letjelica: od ruskog MIG-a preko francuskog Rafalea pa sve do Boeingovog Superhorneta. No, Eurofighter se ne reklamira samo tehničkim svojstvima i cijenom, nego Indiji čak nudi i mogućnost da kao prvi neeuropski sudionik uđe u ovaj konzorcij kojeg čine Njemačka, Velika Britanija, Italija i Španjolska. Menadžer EADS-a Bernhard Gerwert pojašnjava da to za početak znači suradnju s indijskom industrijom i razmjenu iskustava, dok bi dugoročno bilo moguće i partnerstvo u cjelokupnom programu Eurofightera.

"Pametna ponuda Eurofightera"

Uska suradnja je ionako bila uvjet iz natječaja, jer naručeni vojni zrakoplovi moraju većim dijelom biti proizvedeni u Indiji. Ova ponuda Eurofightera ipak znači mnogo više, smatra Bharat Verma, izdavač vodećeg indijskog stručnog magazina za obranu "Indian Defence Review". On ističe da Eurofighter kao prvi nudi regularno i ravnopravno partnerstvo. "On je došao kasno, ali sada ide korak dalje od ostalih. To je pametna ponuda koju Indija mora ozbiljno preispitati", smatra indijski stručnjak.

U ovom poslu veliku ulogu igra i politika. Tako SAD pokušava vrbovati za svoj proizvod, dok Rusija ionako kao dugogodišnji partner još uvijek proizvodi 70 posto indijskog naoružanja. No, šanse za promjenu te prakse su velike, jer Indija upravo modernizira svoju vojsku i za to planira utrošiti 100 milijardi dolara u idućih deset godina.