Dioničari burza u Parizu, Bruxellesu, Amsterdamu i Lisabonu, ujedninjeni pod nazivom Euronext, odbijaju ponudu Njemačke burze za fuzijom i umjesto toga se okreću ponudi najveće burze na svijetu, njujorškog Stock Exchangea. Time se stvara gigantska financijska institucija, preko koje se odvija više transakcija nego na svim ostalim burzama na svijetu - zajedno. Još je zanimljivije što se događalo prije te serije ponuda o fuziji i tko su ti koji vuku konce iz pozadine. Jer, iako ovo izgleda kao bitka među burzama za prevlast nad tržištem vrijedonosnica, zapravo je i to bitka za prevlast - među hedge i ostalim investicijskim fondovima.

Bitka nije od jučer

Zapravo, čitav rat traje već godinama. Nakon fuzije prvo amsterdamske i briselske, a zatim i lisabonske burze pod okriljem pariške, tadašnji je šef Deutsche Börse Werner Seifert bio uvjeren kako je rješenje u fuziji burze u Frankfurtu s burzom u Londonu. Podjednako marljivo je i iskazivao svoju ljubav Englezima, ali kada su se oni okrenuli od Njemačke kako bi se pripremili na bitku sa švedskom burzom koja je ponudila preuzimanje, Seifert je punio svoju ratnu kasicu-prasicu za odlučan trenutak - ne na kraju i kupnjom tvrtke Clearstream, kako bi mušterijama ponudio cjelovitu uslugu u praćenju tvrtke koja je izlistana na burzi. Trenutak koji je Seifert čekao je prošle godine i došao, ali ishod jedva da je itko mogao pretpostaviti. Naravno da je i Euronext bio uvelike zainteresiran dočepati se tradicionalne burze bivšeg carstva gdje sunce nikada ne zalazi, ali London Stock Exchange je odbio oba konkurenta. Zapravo je odbio i Australce. Nakon što je London odbio ponudu i čevrtog - američkog NASDAQ-a - Amerikanci su na tržištu jednostavno osvojili 15, a kasnije i 25% burze u Londonu.

Pokušala je i politika

Naravno da u Frankfurtu nije bilo veselo, a još manje je veselo bilo Werneru Seifertu. Ispostavilo se da je jednom hedge investicijskom fondu - riječ je o TCI-u - ponuda za London ionako bila previsoka te je uvjerio ostale dioničare da Seifertu pokažu izlazna vrata. Nakon bitke za London, na europskom su kontinentu, u stvari, ostala dva velika gubitnika: Euronext i Njemačka burza. Nije im preostalo ništa drugo nego početi razgovarati ne bi li možda mogli svoje suparništvo pretvoriti u suradnju. Dakako da je tome kumovala i politika. Proljetos su francuski predsjednik i njemačka kancelarka jasno dali do znanja kako bi takva suradnja bila svima u interesu. Nijemci su postupno uljepšavali svoju ponudu. Euronextu se nudila "suradnja među jednakima" u kojoj bi obje strane imale isti broj članova u upravi. Ali, u međuvremenu se već pojavio novi igrač na tržištu, i to igrač iz super-teške kategorije. Jer, u ožujku je i sama na burzu izašla najveća burza svijeta, New York Stock Exchange. Već su onda najavili kako će dobit od dionica upotrijebiti za akviziciju u Europi. I jedino je pitanje bilo za koju burzu. Doduše, na burzu se uskoro spremaju i burze u Milanu i Madridu, ali znalo se da su za Amerikance to presitni igrači.

Sad se tek zakuhalo

Tek je prošlog tjedna postalo dramatično - naravno iza kulisa. Obzirom da se znalo kako će ovaj tjedan dioničari Euronexta odlučivati o ponudi iz Frankfurta, jedan od glavnih dioničara novoizlistanog američkog giganta, direktor američkog hedge-fonda Atticus Capital, David Slanger upitao je direktora burze u New Yorku John Thaina, misli li on nešto poduzeti kako bi spriječio Nijemce da se dočepaju Euronexta. Fondu Atticus navodno su se pridružili i ostali veliki dioničari burze u New Yorku - Harris Associates. I jedino za trećeg nije sigurno što je rekao Thainu. To je fond TCI koji je zavladao njemačkom burzom. Ali ni to ne mora ništa značiti. Jer u tom svijetu velikih financija spotičemo se uvijek o ista imena i u tom općem incestu upravo je fond TCI i veliki dioničar burze - Euronext.
Razvoj ove priče mogli smo ovih dana pratiti i iz dnevnog tiska: u ponedjeljak je burza u New Yorku dala ponudu, u utorak je Fraknfurtska burza dala još bolju ponudu iako je njemačka ponuda sadržavala više vlastitih dionica i znatno manje gotovog novca. Dioničare Euronexta zato su na stolu dočekale dvije ponude, iako su zapravo odlučivali samo o jednoj - o ponudi Njemačke burze. A nju su u utorak navečer odbili.
Što će se sada događati, teško je predvidjeti. Čitavo slaganje tržišta vrijedonosnicama sigurno neće završiti, kako je samouvjereno najavio direktor burze u New Yorku Thain, "za dan ili dva". Njemačka burza povrh toga ima još jedan problem koji su mu "zamijesili" nesuđeni partneri iz burze četriju zemalja: kako bi oslabili pregovaračku poziciju burze u Frankfurtu, požalili su se Europskom povjerenstvu na nadoknade u međunarodnom prometu financijskim uslugama - što je zapravo srž njemačkog modela "potpune usluge" tvrtkama s burze. Mlinovi Komisije u Bruxellesu već su se počeli okretati i, u najgorem slučaju, Deutsche Börse bi se morala oprostiti od svog koncepta s kojim je zarađivala lijep novac. A pritom bi se najslađe smijao partner koji s Bruxellesom ionako nema nikakve veze: New York Stock Exchange.