Trump je ovog tjedna stao pred novinare iz čitavog svijeta i najavio da će dati svoj doprinos daljnjem uništavanju svijeta. Sporazum o klimi je, veli, loš deal za SAD. Redatelj Michael Moore je na Twitteru objavio da je „Trump upravo počinio zločin protiv čovječnosti". Sjetimo se predizborne kampanje i duela Clintonove s Trumpom. Tada je slovenski filozof Slavoj Žižek izazvao veliko ogorčenje jer je preporučio da se glasa za Trumpa. Ali, to nije zamislio kao kompliment; u Žižekovoj preporuci se krila stara nada da će se demokratski građani s predsjednikom kao što je Trump napokon razbuditi. Dok je Hillary Clinton navikla da političku prljavštinu pere uobičajenim sapunom, s Trumpom bi bio razotkriven korumpirani sustav aktualnog ekonomskog poretka. Žižek je u principu mislio: s nekim kao što je Trump revolucija bi zakucala na vrata.

Trump je ipak gori od korumpiranog sustava koji utjelovljuje. Na konferenciji za novinare – uobičajena slika: Trump staje pred mikrofon, s najvećim divljenjem prema samom sebi i svom predsjednikovanju, i najavljuje povlačenje u korist SAD. U Trumpovom svemiru i klimu je moguće podijeliti na pojedinačne države.

Igranje golfa na poledici

Hoće li ljudi o kojima se on na ovaj način brine biti zaštićeni od klimatskih promjena staklenim zvonom postavljenim nad SAD? Kako će taj nacionalizam funkcionirati u biosferi? Hoće li ljudi sada – u skladu sa Žižekovim razmišljanjima – izaći na ulice? Hoće li biti drugog Marša na Washington? Trump bi htio nanovo pregovarati. Njegov predsjednički rad se sastoji od pregovaranja, pregovaranja i pregovaranja. To mu je u prošlosti donijelo zlatne kule. A sada ga vodi u izolaciju. Na nju je vjerojatno i odranije naviknut, mada nije sasvim sam: SAD dijeli sudbinu s Nikaragvom i Sirijom.

Na summitu G7 taj stil vođenja politike je već najavljen: Trump voli igrati golf sa svijetom, ali na njegovoj travi se uhvatila poledica: nitko više ne zna kako da udari lopticu i ubaci je u rupu. Pa i sam Trump se može pokliznuti u tim uvjetima. Svijet se ljulja jer ne zna kako da se pozicionira spram te nove svjetske sile.

Merkel je poslije summita G7 napala Trupov izolacionizam. Rekla je da Europa neće biti slabiji partner. Poslije summita je postalo jasno i kako je dio anglosaksonskih medija došao na ideju da proglasi Angelu Merkel predvodnicom slobodnog svijeta. Merkel kritizira Trumpa onako kako je to činila i Michelle Obama: ne spominje ga po imenu. Ali, ubrzo poslije toga se sastala s predsjednicima Indije i Kine. Tu nedostaje samo još Rusija. Zahvaljujući Trumpu, sada će se EU zajedno s Kinom boriti protiv zagrijavanja Zemlje i za slobodnu trgovinu u svijetu. A u međuvremenu Trump tu i tamo testira rakete – ne zna se koliko će dugo još tweetovi biti interesantni za naslovne stranice širom svijeta.

Europa mora odrasti

Svjetski poredak je postao nesiguran, svijet nas čini nesigurnim. Europa mora odrasti i to u vremenu kada prolazi kroz svoju najdublju krizu: jer, dok se u inozemstvu formiraju rezervni savezi, kriza unutar Unije nije riješena. Ekonomski oslabljen europski Jug se sve češće otpisuje. I ljudi koji traže pomoć pred našim granicama, postavljaju pitanje o tome gdje Europa sebe humanitarno locira, pitanje na koje EU ne odgovara. Nije neka velika umjetnost osjećati se nadmoćnim u odnosu na Trumpa. Suprotstavljanje tom slabom predsjedniku izgleda lakše nego što se mislilo: nepouzdanost Trumpa je od Europe načinila atraktivnog partnera za druge svjetske regije. Zamjerka koja postoji već više desetljeća, da EU ne preuzima odgovornost na svjetskoj političkoj sceni, uskoro bi mogla izgubiti svaku osnovu.

Ali, Europska unija ne smije zaboraviti jedno: ona može biti jak partner drugima samo ako bude jaka i iznutra. Proturječnosti Europe ni izdaleka još nisu riješene. Baš kao ni uloga Njemačke u toj Europi. Ako Merkel postane predvodnica liberalnog svijeta, što će učiniti ostatak? Hoće li je slijediti? Bi li to bila Europa? Merkel ima kod kuće neke neriješene probleme: dok se Trump povlači iz sporazuma o klimi, njemački proizvođači automobila kao Volkswagen su u SAD-u optuženi zbog skandala s ispušnim plinovima. Njemačka redovno uljepšava svoju bilancu zagađenja ugljičnim dioksidom kupujući certifikate. Zaštita životne sredine je u Njemačkoj verbalna vrlina koja se često naglašava, ali koju ovdje ne žele uvijek platiti.

Rupa koju je za sobom ostavio Trump

Merkel je u ovoj izbornoj godini ponovo otkrila sebe. Izgleda da joj leži međunarodna pozornica. Ali kod kuće – a kod kuće, to je i Europa – ona u svojoj zemlji i Europi štednjom upropaštava kompletne slojeve stanovništva. Visina mirovina mnogih Nijemaca je sramotna kada se ima u vidu životni standard u ovoj zemlji, a povećava se i jaz između siromašnih i bogatih, između Sjevera i Juga.

Ovog tjedna je Bernie Sanders bio gost u Berlinu i bio je ono što Martin Schulz za mnoge ne može biti: netko čije srce uvjerljivo kuca na lijevoj strani. Lijevo – to je tamo gdje se nalaze oni ljudi za koje Žižek misli da bi se sada zbog Trumpa trebali pokrenuti iz vlastite inertnosti. „Ne smijemo više prihvaćati pohlepu milijardera", rekao je Sanders u Berlinu. Trenutno, međutim, prihvaćamo čak i da milijarderi posežu za političkom moći – i da je i dobivaju. Ako EU želi popuniti rupu koju je napravio Trump, onda mi Europljani konačno moramo biti načisto s pitanjem kakvu Europu ovaj EU želi zastupati prema vani i o kojima vrijednostima ova zajednica zaista govori.