Svi Europljani poznaju nasljeđe Srednjeg vijeka posvuda na kontinentu: tvrđave, što je moguće nedostupnije, na visokim stijenama ili zaštićene rovovima iskopanima oko njih. Gradove, opasane debelim zidinama s uskim vratima. Naši preci su se željeli zaštiti od uljeza i opasnosti da budu napadnuti i da im nešto bude oduzeto. Stražari su odlučivali tko će ući, a tko ne.

Danas europske tvrđave više nemaju funkciju. A gradovi su odavno prerasli stare zidine. Kroz to su se mijenjali, ali istodobno i razvijali. Nova i slobodna razmjena s onima koji ranije nisu smjeli u njih ući te je gradove obogatila. Gradovi-tvrđave koji svoje zidove nisu uništili u međuvremenu su postali beznačajni. Služe još samo kao turistička atrakcija - lijepo ih je vidjeti, ali oni više nisu metropole koje cvjetaju.

Europa sebe ne smije izdati

I današnja Europa se mora odlučiti. Tisuće izbjeglica su pred vratima, a još više ih želi doći. Što učiniti? Podići još više zidova i žice, kao što to sada čini Mađarska? Poslati na granice još više policije i vojnika? Zaposliti još više službenika kako bi uljeze što brže protjerali? Želimo li doista naše snage koncentrirati samo na obranu?

Ili bismo trebali uložiti energiju, novac i političku volju u donošenje mjera koje će omogućiti uređeni prihvat, najbolju moguću intergaciju izbjeglica i u konačnici da one dobiju državljanstvo? Želimo li samo konzervirati sadašnje stanje ili gledati naprijed? Želimo li se okrenuti prošlosti ili budućnosti? Ovo su pitanja pred kojima se danas nalaze Njemačka i Europa.

Unatoč svim krizama i razlikama unutar EU-a, on za ljude izvan nje ostaje mjesto prosperiteta, stabilnosti i vladavine prava. Mjesto na kojemu se poštuju ljudska prava. Zbog toga EU i dalje ima magičnu privlačnost - ne samo za ratne izbjeglice s Bliskog i Srednjeg istoka, već i za ljude iz Afrike i Zapadnog Balkana.

Ono što je još važnije je sljedeće: Sva ta dostignuća su u međuvremenu u Europi nešto što se podrazumijeva. Ono što je nekoć počelo kao gospodarski projekt odavno je postalo više od toga: nastala je zajednica koja ima cijeli sustav vrijednosti. Zbog toga se Europa danas ne smije definirati kroz visinu svoje žice ili efikasnost policijskih službenika, već kroz svoju otvorenost, svoju toleranciju i slobodu.

Europa na raskrsnici

Ograđivanjem bi Europa izdala svoja osnovna načela i uskratila samoj sebi budućnost. Jer, da, pridošlice će Europu promijeniti, to je u prirodi stvari: ipak Europa treba odlučiti u kojem pravcu će se mijenjati. Jer i Europa, koja se ograđuje, će se silom prilika mijenjati. Ako od „Kuće Europa“ postane „Tvrđava Europa“ onda to neće imati posljedice samo za one koji ovdje naviru - već će i sami Europljani postati zatočenici svojih strahova. Onaj tko danas izbjeglicama onemogućava ulazak u tvrđavu, izlaže se opasnosti da će sutra tražiti tuđince unutar same tvrđave. Brojni desničarski ekstremisti, šovinisti i oni koji mrze strance u cijeloj Europi čekaju samo na to.

Umjesto toga trebalo bi prihvatiti izazov koji predstavlja veliki broj izbjeglica. Prepoznati u tome potencijal za budućnost vlastitog društva. Brojne inicijative, koje nastaju direktno u društvenoj bazi, a koje se odnose na podršku izbjeglicama u Njemačkoj, pokazuju kako se to radi. Na lokalnoj razini danas nastaju brojni novi oblici pomoći građana i susjeda pridošlicama. Ozbiljna i iskrena politika prema migrantima u Njemačkoj i u Europi bila bi ekvivalent toj pomoći na visokoj razini. To bi bilo dobro za useljenike i dobro za Europu. Svi skupa bi pritom bili na dobitku.