Tko je u Njemačkoj protiv cestarine kakvu je zamislio ministar prometa Dobrindt, možda se još uzda u Europsku komisiju. Ona itekako može srušiti takav namet, ako treba i odlukom Europskog suda. Cestarina koju bi domaći vozači dobili nazad kroz smanjenje poreza za osobna vozila bi onda strane vozače stavila u lošiji položaj i time bi vjerojatno bila protivna smjernicama EU-a. U susjednoj Austriji cestarinu moraju plaćati svi, tako i Austrijanci.

Ali tko se u Njemačkoj nada da onda uopće neće biti cestarina, taj se prerano veseli. Lako se može dogoditi da cestarina bude uvedena, ali da njemački vozači taj iznos neće dobiti vraćen kad budu plaćali porez na osobna vozila. Jer to bi bio najjednostavniji put da se cestarina uskladi s europskim pravilima. Istovremeno će njemačka država ubirati još više novca jer neće morati ništa vraćati. Naš ministar će onda moći reći kako ga je, na žalost, na to prisilila Europa, ali kako bez ikakvih "doprinosa za infrastrukturu" - kako se zapravo službeno zove predviđena cestarina, ne može ići zbog jadnog stanja u kojem se nalaze naše ceste i mostovi.

Neki vjeruju kako je ministar od samog početka računao na prigovor Bruxellesa. U svakom slučaju bi to bila perfidna izborna prevara jedne vlade koja je tvrdila kako ne želi veće poreze i gdje je kancelarka u izbornoj kampanji čak izrijekom isključila mogućnost uvođenja cestarine za osobna vozila. Tu se sve do danas radi jedino i isključivo o projektu bavarskih kršćanskih demokrata čiji su birači okruženi zemljama sa cestarinama. U drugim dijelovima Njemačke cestarina ima samo protivnike.

Uskoro u svakoj zemlji vlastita cestarina?

Zato je apsurdno dokle je već dovela ta luđačka ideja. Čak i kad bi u budućnosti u Njemačkoj i postojala cestarina koja bi bila u skladu s propisima EU-a, to još ne bi riješilo problem na razini EU-a. Svaka zemlja koja je svoju mrežu autocesta plaćala iz poreza koje ubire od svih sada bi mogla biti navedena da slijedi taj primjer "iz razloga pravednosti".

Tko na primjer sjedne u automobil u Hamburgu i krene prema Londonu i želi ići najkraćim putem, uskoro bi mogao biti prisiljen stati i platiti prvo cestarinu u Njemačkoj, onda cestarinu u Nizozemskoj, onda u Belgiji, možda i u Francuskoj - do sada je autocesta od belgijske granice do Calaisa besplatna, a onda treba stati i kupiti naljepnicu ili što već za britansku cestarinu.

Želimo li kroz stražnja vrata nacionalnih pravila o cestarinama uvesti nove granice u Europi? Čak i potpuno automatski, satelitski upravljan sustav naplate ne bi stvar učinio boljom, jer bi pohranjeni podaci otkrivali savršen profil kretanja svakog građanina kroz Europu - da sad niti ne spominjemo dodatne troškove za svakog od nas.

Kamo odlazi novac od benzina?

Cestarina ima dobru stranu, a to svakako priznaje i Europska komisija: ona troškove za održavanje cesta bolje prebacuje na one koji ih i koriste. Ali već postoji mnogo jednostavniji i učinkovitiji sustav i on funkcionira tako savršeno da ga nitko niti ne primjećuje: to je cijena benzina! Već danas se u cijeni benzina kriju porezi svakakve vrste koji državi osiguravaju goleme prihode.

Bilo bi dovoljno povećati cijenu benzina samo za cent ili dva po litri pa da u državnu blagajnu stigne čitavo mnoštvo novih milijardi, sve bez ikakvih operativnih troškova i samim time ovisno o potrošnji. Povrh toga, vozačima ništa ne bi pomoglo da s autocesta pobjegnu na lokalne ceste. Država bi jedino morala te dodatne prihode obvezujuće povezati s održavanjem cestovnih prometnica - do sad porez ubiran od benzina uglavnom nije bio povezan s namjenom kako će biti potrošen. Još bi bolje bilo da se u svim zemljama Europske unije cijena benzina povisi za isti iznos. Tada bi i dalje vladala konkurencija cijenama, ali ne preko nadomjestka za cestarinu.

Neovisno od toga, trebali bismo biti nepovjerljivi prema svakom novom nametu koji nam država propisuje. Jer iskustvo je pokazalo da kad namet jednom bude uveden, on se više nikad ne ukida. Tako se u Njemačkoj još uvijek plaća poseban porez na pjenušac koji je uveden još u doba carske Njemačke kako bi se sagradila flota ratne mornarice. Porez još uvijek postoji, makar brodovi flote već odavno trunu na dnu mora.