"Doći ćemo, ako budemo mogli", obećavaju jednom grčkom vlasniku hotela gosti iz inozemstva koji su rezervirali smještaj u njegovom objektu. Ali to "ako budemo mogli" ovisi o puno čimbenika. Kao prvo, novi razvoj situacije s brojem novozaraženih vuče za sobom i nove mjere - lokalno i globalno. Kada je prije nekoliko dana buknulo novo žarište epidemije u njemačkoj klaonici Tönnies, stanovnici cijeloga okruga u kojemu se ona nalazi - a radi se o 400.000 ljudi - praktički su preko noći stavljeni u lockdown. "Naš godišnji odmor je zapečaćen", kukali su, a njemački mediji to prenosili. Ako je netko iz okruga Gütersloh rezervirao ljetovanje u Grčkoj, teško da će na njega otići.

Otkazivanje letova

Ali postoje i druge prepreke. Ovih dana se mogu u Njemačkoj čuti i jadikovke ljudi koji su uplatili putovanje u Grčku, a neće ga moći realizirati jer im je turoperator preko kojega su kupili aranžman otkazao letove pa do rezerviranih hotela ne mogu ni doći. Avioni su poluprazni pa se kompanijama ne isplati dizati ih u zrak. Umjesto toga otkazuju letove - i za sobom vuku u propast hotelijere, vlasnike restorana i drugih turističkih objekata koji uzalud čekaju goste.

Oni koji se ne boje da će oboljeti od korone i koji bi se mogli automobilom "dobaciti" do neke turističke destinacije kao što je, recimo,  Crikvenica, dakle, destinacija u članici EU-a koja se do pred koji dan smatrala manje-više corona-free, također oklijevaju. Ni njima, naime, ne promiču vijesti o zaraženim tenisačima na seriji turnira Adria Tour, a ni o skokovitom rastu broja zaraženih u Hrvatskoj i njezinom okruženju. "Kad idemo na godišnji, želimo 'pustiti mozak na pašu' i ni o čemu ne brinuti", kažu mnogi Nijemci. A takav odmor im teško može pružiti bilo koja destinacija u inozemstvu. Reporter DW-a je tako cijelu jednu subotu bezuspješno tražio njemačke turiste po Crikvenici, dok mu se tek idućeg jutra nije posrećilo.

Što kad se vrate kući?

Postoji još jedno pitanje koje muči europske turiste kod odlučivanja da li krenuti na odmor u inozemstvo ili ne: što će biti kada se vratimo s odmora? Hoćemo li morati u karantenu? Hoće li mi djeca moći u vrtić? Hoću li se moći normalno vratiti na posao? Ako se članice Europske unije kao što su Grčka, Italija ili Hrvatska mogu nadati da su europski političari ipak u kakvom-takvom dijalogu i da iz vlastitih interesa neće preko noći donijeti neke drakonske mjere, takozvane "treće zemlje" s tim bonusom ne mogu računati. U zemljama koje nisu članice Europske unije kao što je Albanija su se tako već pomirili s činjenicom da im sezonu mogu spasiti samo gosti iz susjedstva.

Kriza kao šansa za bolji turizam

Ekonomski gledano je korona-kriza, slažu se oni koji od turizma žive - od Venecije do Chalkidikija - katastrofa. Ali kaže se da u svakom zlu ima malo dobroga. A to malo dobroga u ovoj krizi neki vide u tome da daje ljudima mogućnost revidiranja stvari koje se već godinama razvijaju u krivom smjeru. Venecija se tako zadnjih godina gušila u masama turista i mulju koji su kruzeri prekopavali svojim prepelerima. Činilo se da će ono što je nekada bio blagoslov ovoga pitoresknog grada na kanalima, za njegove stanovnike postati prokletstvo. Ova kriza je Veneciji - i ne samo Veneciji - dala, međutim, šansu za predah i za promišljanje o tome u kakvom gradu s kakvim turizmom ljudi u njemu žele u budućnosti živjeti.

Pogledajte u novom izdanju Europea kako se aktivisti u Veneciji bore za turizam po mjeri grada, što na hrvatskoj obali očekuju od srpnja i kolovoza i što grčki hoteli čine da bi njihovi gosti bili sigurni od zaraze!