Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO) trenutno je nezaposleno 26,3 milijuna Europljana. To je skoro deset milijuna više nego prije izbijanja krize 2008. godine. Stanje na tržištima rada u Europi je u prosjeku, dakle, lošije nego prije krize. A konkretni podaci to potvrđuju u 22 od 27 zemalja članica EU-a. Samo pet zemalja ima veću stopu zaposlenosti nego 2008. godine. To su: Austrija, Njemačka, Mađarska, Luksemburg i Malta.

ILO navodi da je stopa nezaposlenosti u EU-u 10,9 posto, što je 4,1 posto više nego prije krize. Pri tome je nezaposlenost brže porasla u zemljama eurozone nego u ostalim članicama EU-a. Tako je u veljači 2013. godine dosegla povijesnu razinu od 12 posto. Sve više nezaposlenih bori se za sve manji broj novih radnih mjesta.

Mladi, autsajderi, gubitnici - što im preostaje?

Zanimljiviji od suhoparnih statističkih podataka su zaključci koje stručnjaci iz njih izvlače za tržište rada. Kada se pogleda tko su najveći gubitnici ovakvog razvoja, postaje jasno zašto ILO upozorava na opasnost od izbijanja nereda. Jer najslabije šanse na tržištu rada imaju tri grupe:

Mladi: Svaka četvrta osoba je nazaposlena. U Grčkoj i Španjolskoj, štoviše, skoro svaka druga. U 26 od 27 zemalja članica EU-a se broj mladih bez posla u kriznim godinama povećao. Samo u Njemačkoj nije.

Dugotrajno nezaposleni: Broj ovih osoba se skoro udvostručio. 2008. godine je u EU-u bilo 5,8 milijuna ljudi koji već duže vrijeme ne mogu naći posao, a trenutno ih je 11 milijuna.

Niskokvalificirani: Negativan razvoj na tržištu rada ovu grupu puno više pogađa nego visokokvalificirane.

Je li Europa postala "pretis-lonac", lonac pod visokim tlakom? Hoće li njegov poklopac u jednom trenutku jednostavno uz snažan prasak odletjeti u zrak? "Ne", kaže sociolog Martin Diewald u razgovoru za DW i objašnjava: "Za to ne vidim nikakve naznake." Naravno da se takva eskalacija ne može isključiti u nekim zemljama koje su posebno pogođene krizom poput onih u Sredozemlju, kaže, ali upozorava da ne treba pretjerivati u strahovima.

Opasnost od takvog razvoja situacije se, međutim, ne može mjeriti - samo procjenjivati. ILO vjeruje da je mogućnost izbijanja socijalnih nemira za 12 posto veća nego prije izbijanja krize. Što je gospodarska i politička situacija u nekoj zemlji gora, to je opasnost od socijalnih nemira u njoj veća. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da je opasnost od izbijanja socijalnih nemira povećana u Grčkoj, Cipru, Italiji, Portugalu, Španjolskoj, Sloveniji i Češkoj. S druge pak strane ILO navodi da su socijalni nemiri manje vjerojatni u Njemačkoj, Finskoj, Belgiji, Slovačkoj i Švedskoj.

ILO predlaže promjenu kursa

Sociolog Martin Diewald kaže da se situacija mora promatrati diferencirano – od države do države. U pojedinim europskim zemljama nema velikih privrednih problema. I u zemljama koje su pogođene krizom građani reagiraju različito. U Grčkoj su izbili nemiri u kojima je bilo i mrtvih, dok su prosvjedi u Italiji i Španjolskoj protekli mirno.

Da ne bi došlo do nemira ILO predlaže europskim zemljama promjenu kursa – napuštanje politike štednje i samo štednje i orjentaciju na ciljane poticaje za tržišta rada. Miguel A. Malo, profesor ekonomije iz Španjolske kaže da “radna mjesta moraju biti cilj svih napora i jednako važna kao i kontrola budžeta ili drugi privredni ciljevi”.

Među zahtjevima Međunarodne organizacije rada su u najmanju ruku stabilne, a po mogućnosti i veće plaće. Na taj način bi se potaknula privreda, jer bi radnici imali više volje za kupovinom. ILO također zahtjeva više kredita za mala i srednja preduzeća, kao i programe za zapošljavanje mladih. Da "pretis-lonac" ipak na kraju ne bi eksplodirao.