Radilo se o jednom od najspektakularnijih ali i najspornijih procesa proteklih godina u Grčkoj. Krajem lipnja ove godine devet profesora i visokih namještenika Sveučilišta Panteion iz Atene osuđeno je na visoke zatvorske kazne. Osoblje sveučilišta je osuđeno jer su u 90-tima pronevjerili osam milijuna eura namijenjenih znanosti i istraživanju. Novac Europske unije završio je na privatnim računima profesora. Da stvar bude gora, optuženi su djelomično igrali i važne političke uloge. Tako je nekadašnji rektor Dimitris Konstas predvodio grčku delegaciju pri Vijeću Europe.

Knjigovođa vozi Ferrarija

U grčkim medijima se već dulje vrijeme provlače pikantni detalji ove afere. Tako je knjigovođa sveučilišta vozio Ferrari a novac namijenjen znanosti se trošio na luksuzna uređenja vikendica optuženih. Unatoč svemu optuženima nedostaje svaki osjećaj za krivnju. Oni doduše priznaju prijevaru ali tvrde da su za nju odgovorni drugi i da je proces protiv njih politički motiviran. Optuženi su najavili da će se žaliti protiv presude i da će ići do Europskog suda za ljudska prava. Jedno je međutim sigurno: slučajevi poput afere Panteion samo su vrh ledenog brijega. Godinama su sredstva iz Bruxellesa završavala u mutnim kanalima a njihovo praćenje je, zbog glomazne birokracije, gotovo nemoguće.

Maštoviti maslinari

No novac nestaje bestraga ne samo u području znanosti nego i gospodarstva. Kako piše dnevni list "Ta Nea" iz Atene od 1989. pa do danas se iz Bruxellesa u Grčku slilo preko 90 milijardi eura gospodarskih poticaja. No dobar dio ovog novca je propao ili u besmislenim ili jednostavno nepostojećim projektima. Nekadašnji državni tajnik u ministarstvu gospodarstva Ioanis Tsoukalas i današnji član Europskog parlamenta tvrdi da do dan danas ne postoji uvjerljiva studija o tomu gdje je završio novac iz EU-fondova. "Sigurno, ako pogledate sve te auto-ceste, podzemne željeznice i zračne luke postaje jasno da se nešto i učinilo, što je i dobro za ovu zemlju. No nigdje ne postoji pregled ukupnih izdataka i preciznog stanja u kojem se nalaze projekti", zaključuje Tsoukalis.

Najbolji primjer za netransparentne projekte su mnogobrojne zadruge maslinara, posebice na otoku Kreti. Ove zadruge su desetljećima urod prikazivala mnogo većim od stvarnog kako bi pobrale što više poticaja iz fondova EU-a. Dokaz za to nije moguće naći jer još uvijek ne postoje učinkoviti kontrolni mehanizmi kada su u pitanju poljoprivredne subvencije. Grčki maslinari su tako godinama objavljivali izvješća koja je mogla kontrolirati samo uprava zadruge. No za to, kako piše dnevnik "Ta Nea", često nije bilo volje ni motivacije.