Uzgajivači pilića u Europi htjeli bi da njihovi pilići imaju samo prsa. Jer, prsa su jedino što se isplati. Europljani gotovo ništa drugo od pileta ne kupuju. Ali, kamo s ostatkom? Sve što ne završi u američkoj brzoj zalogajnici mora se ukloniti kao otpad. A uklanjanje otpada je skupo. Još uvijek se više isplati pileće batke, iznutrice, nogice prevesti tisuće kilometara i na drugom kraju svijeta ih ponuditi bud-zašto. Pileći batci često završe u Africi i ugrožavaju tamošnje gospodarstvo, upozorava Marita Wiggerthale od humanitarne organizacije OXFAM. „To je dovelo do toga da su domaći uzgajivači peradi izgubili tržište i imali velike gubitke. U Gani je primjerice broj kućanstava koja drže perad pao s 85 posto na pet posto.“

Kilogram bataka za 70 centi

Osobito male seljake pogađaju jeftine ponude iz industrijskih zemalja. Polovica gladnih u Gani su mali seljaci. S druge strane gradsko stanovništvo treba jeftinu hranu. I dobiva ju iz industrijskih zemalja po cijeni od oko 70 centi za kilogram. Ali, to je kratkovidno, kaže Marita Wiggerstale. „Imajući u vidu gradsko stanovništvo važno je, naravno, da hrana bogata proteinima bude dostupna. Ali, potrebno je da vlada podupre poljoprivredu i poveća ponudu i da se cijene kreću u okvirima koje si gradsko stanovništvo može priuštiti.“

Moguće povećanje carina

Vladina potpora bi mogla uslijediti s jedne strane uz pomoć subvencija, a s druge strane uvođenjem carina za uvoz. Trenutno se na uvoz peradi u Gani plaća carina od 20 posto. Prema odredbama WTO-a mogla bi biti udvostručena. „WTO određuje gornje granice carina. Članice WTO-a ne smiju prijeći gornju granicu. Ali, u afričkim zemljama je mogućnost povećanja još vrlo velika.“

Ipak, čak i maksimalno povećanje carine ne bi imalo znatnijeg utjecaja na cijenu. Uvozna roba bi još uvijek bila jeftinija od domaće proizvodnje.

Dvojbena sredstva pritiska

Ali, industrijske zemlje bi povećanje carina smatrale povredom njihovih interesa, što ne čudi. Jer, samo Europska unija u Afriku godišnje izveze 144.000 tona mesa od peradi. I zato se upotrebljavaju i neka nedopuštena sredstva pritiska. Kad je Gana prije pet godina htjela udvostručiti carine na rajčice i perad, svoju moć su pokazali izvoznici Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Gana je upravo zatražila kredit od 258 milijuna dolara, a MMF joj je savjetovao da odustane od povećanja carina. I vlada Gane se povukla.

Kako se može suprotstaviti poplavi ponude iz Europe pokazalo se u Kamerunu. Aktivisti su dali u jednom institutu pregledati uvezene pileće batke. Rezultat je bio da je više od 80 posto robe već bilo pokvareno. Letcima su stanovništvo upozoravali na opasnost po zdravlje i potrošači su odlučili. Nisu htjeli više kupovati meso koje je zapravo europski otpad. I sad više jedu domaću perad.