Europska unija do sada nije uvela nikakve sankcije na isporuku ruskog plina. Međutim, deklarirani cilj je da postane potpuno neovisna od uvoza ruskih energenata. Prema Vladi u Berlinu, barem je Njemačka to već postigla. Njemačka je od 1. siječnja 2023. prestala kupovati naftu, ugljen i prije svega plin od Rusije. U drugim zemljama EU-a, međutim, situacija je trenutno nešto drugačija.

Uvoz ruskog plina je opao

Ruski plin se trenutno i dalje isporučuje u Europu preko dva plinovoda Turski tok i Transgas. „Plin uglavnom teče preko Ukrajine i Turske u južnu i istočnu Europu", objašnjava Andreas Schröder, šef energetske analize u energetskoj informacijskoj službi ICIS.

„Ukapljeni zemni plin (LNG) iz Rusije odlazi uglavnom u Španjolsku i Francusku, ali i u Nizozemsku i Belgiju." U Španjolskoj, Francuskoj i Belgiji udio ruskog ukapljenog plina je povećan tijekom prošle godine. Dok je prema podacima ICIS-a, opao u Nizozemskoj i Portugalu.

SAD udvostručuju isporuke LNG-a

Međutim, Rusija je odavno izgubila dominantnu ulogu u europskim isporukama plina. 2021. njen udio je i dalje bio oko 40 posto. Prema podacima Europskog vijeća, u studenom prošle godine iznosio je samo 12,9 posto. Prema podacima ICIS-a, od tada je nastavio opadati i u siječnju 2023. ruski udio u uvozu plina u EU iznosio je ukupno 9,2 posto.

Odustajanje od Rusije kao dobavljača kompenzirano je naglim povećanjem uvoza ukapljenog plina, posebno iz SAD-a, kaže se u Bruxellesu: „Između siječnja i studenog 2022. godine, uvoz LNG-a iz SAD iznosio je preko 50 milijardi kubičnih metara. To je više od dva puta koliko i cijele 2021.“ Norveška, Alžir, Katar i Nigerija su također među najvažnijim dobavljačima.

Prema riječima energetskog analitičara, sada je tehnički moguće potpuno odustati od ruskog plina. „Doduše ima dodatnih troškova jer se mora naći zamjena.“ A unutar EU-a nema suglasnosti o tome. „Osim toga, Italija, Mađarska i druge zemlje nerado bi se odrekle jeftinog plina iz Rusije".

Opskrba plinom je i dalje kritična

Ali kako EU i Njemačka napreduju u udaljavanju od ruskog plina, tako se pojavljuju novi rizici i ovisnosti.

Da bi zamijenila plin iz Rusije, EU se sve više okreće globalnim tržištima plina. No, neizvjesno je može li se globalna opskrba povećati do željene mjere: „Glavni problem je nedostatak izvoznih terminala za proizvođače plina širom svijeta. Potrebne su godine da se oni završe, a u to se malo ulagalo posljednjih desetljeća zbog relativno niske cijene plina", objašnjava specijalist Justin Thomson, stručnjak iz financijskog servisa T. Rowe Price.

Dugoročno gledano, obnovljivi izvori energije bi trebali zamijeniti Rusiju kao glavnog opskrbljivača, ali to je, prema Thomsonu, još uvijek dalek cilj: „Tako da je jasno da će ruska invazija na Ukrajinu još dugo odjekivati na energetskim tržištima ."

ARD

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu