Najveći gubitnik je u svakom slučaju šef britanske stranke UKIP (UK Independence Party) Nigel Farage. Čovjek, čiju je stranku britanski premijer David Cameron (aludirajući na Farageovu očnu manu) nazvao „trupom škiljavog luđaka“, se doslovno nakon raspada svoje frakcije seli u zadnje redove Europskog parlamenta. No i iz zadnjih klupa će Farage zasigurno bacati drvlje i kamenje po organizaciji koja ga (dobro) plaća. Britanski političar se nikada nije ustručavao od uvreda i teatralnog guranja u prvi plan. No pravila su sada nešto drugačija: jedna politička skupina u EU parlamentu može dobiti status zastupničkog kluba samo ako se u njoj nalaze zastupnici iz najmanje 7 zemalja članica EU-a. No nakon odlaska latvijske zastupnice Ivete Grigule iz društva euroskeptika, koji se nazivaju „Europa sloboda i demokracija“, ova skupina više ne ispunjava te uvjete.

Pored 24 članova UKIP-a, frakciju euroskeptika su sačinjavali i zastupnici stranke Beppe Grilla Pet zvijezda iz Italije, kao i još nekoliko EU protivnika iz Švedske, Francuske Češke i Latvije. No više od izgnanstva u zadnje redove Faraga bi trebalo zaboljeti rezanje vremena dozvoljenog za govor kao i kraćenje sredstava. Od gotovo četiri milijuna eura koliko je frakcija „Europa sloboda i demokracija“ trebala dobiti u sljedećoj godini, UKIPU-u je trebala pripasti gotovo pola. UKIP je s tim novcem računao kao solidni financijski temelj predizborne kampanju za parlamentarne izbore koji se sljedeće godine održavaju u Velikoj Britaniji. Dobitnici su u svakom slučaju britanski konzervativci koji bi Iveti Griguli iz zahvalnosti što im je UKIP-ovce skinula s leđa, trebali pisati zahvalnice. Jer UKIP je na domaćem terenu postao jaka konkurencija britanskim Konzervativcima.

Zavjera protiv euroskeptika?

Naravno da su se već pojavile teorije o navodnoj zavjeri protiv EU protivnika. Po ovoj teoriji, najveće skupine u EU parlamentu, pučani i socijaldemokrati su latvijsku političarku nagovorili da istupi iz frakcije euroskeptika. Zauzvrat bi Grigula trebala dobiti neko atraktivno mjesto u nekom od odbora. Već dulje vrijeme se euroskeptici žale kako se velike frakcije dogovaraju kako bi ih držale podalje od važnih gremija i donošenja odluka.

U redovima pučana i socijaldemokrata, kako je bilo i za očekivati, vlada neskrivena radost zbog brodoloma euroskeptika. Socijaldemokrat Jo Leinen govori o tomu da je frakciju euroskeptika na hrpi ionako držala „samo gomila zastarjelih parola“. Leinena uopće ne čudi da farage nije svoje „društvo mogao držati pod kontrolom“. Ni Leinen a ni nitko od njegovih kolega iz ostalih francija sigurno neće žaliti zbog činjenica da će Farage u budućnost mnogo rjeđe izlaziti za pozornicu s koje je, između ostalog, izvrijeđao i predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya kojeg je nazvao „vlažnom krpom s karizmom jednog bankovnog činovnika“.

Pučani isto tako ne rone suze nego preko Twittera o EU skepticima govore kao o „nekonstruktivnoj grupi“. Da se zaista radi o grupi koju ne veže mnogo osim nepovjerenja prema Bruxellesu već odavno nije tajna. Na prvi pogled se čini kako ne bi trebalo biti pretjerano teško pronaći još jednog euroskeptičara iz neke od članica EU-a kako bi se ispunila kvota od sedam zemalja. No i dosad se ova grupica jedva držala zajedno. Savez tako različitih političara je sve drugo samo ne „brak iz ljubavi“ stoga se i potraga među stotinjak neovisnih zastupnika pokazuje kao težak zadatak.

Europski parlament još nikad nije bio tako heterogen kao u ovom sazivu. Autsajderima, nacionalistima, protivnicima EU-a, zaštitnicima životinja i ostalim „rubnim“ pojavama političkog spektra sve je teže udruživanje u korist vlastite ideje.