Nakon što je glavni grad Sudana zahvaćen nasiljem koje je izbilo između sljedbenika dviju vojnih frakcija, val prosvjeda koji je zbacio dugogodišnjeg diktatora Omara al-Bashira 2019. djeluje kao davna prošlost.

Njemačka vojska Bundeswehr je u utorak 25. travnja okončala misiju evakuacije u okviru koje je iz te afričke zemlje izvučeno više od 600 njemačkih državljana. I dok neka druga strana veleposlanstva i međunarodne organizacije još uvijek ulažu napore da izvuku svoje državljane i strano osoblje, mnogi se sada pitaju kako održati krhko primirje koje je dogovoreno i spriječiti pretvaranje sukoba u građanski rat.

U ponedjeljak su se ministri vanjskih poslova Europske unije, koji su se okupili u Luxemburgu, u svojim komentarima zbivanja u Sudanu uglavnom ograničili na napore svojih zemalja u evakuaciji i na pozive na deeskalaciju. Ipak, neki od njih su razmišljali i o budućnosti.

„Europska unija bi mogla više"

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove Josep Borrell pozvao je lidere zaraćenih strana, generala Abdel Fattaha al Burhana iz sudanskih oružanih snaga (SAF) i Mohammeda Hamdana Dagala iz moćne paravojske Snaga za brzu podršku (RSF), da dogovore prekid vatre i nađu mogućnost pregovora. „Morate zaustaviti rat, početi razgovarati i tražiti političko rješenje, jer vojnog rješenja nema", rekao je Borrell.

Korak dalje otišao je finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto koji je upozorio da bi Rusija mogla popuniti vakuum moći koji je nastao nakon povlačenja drugih država iz zemlje zbog nasilja. „Ako odemo, ostavljamo prostor Wagnerovim trupama i Rusiji da igraju ovu igru", rekao je Haavisto novinarima, misleći pritom na privatnu plaćeničku grupu čiji je vlasnik, biznismen Jevgenij Prigožin, povezan s Vladimirom Putinom. „Mislim da Europa mora biti aktivnija u Sudanu", naglasio je finski ministar. On osim toga smatra da bi EU trebala pomoći ne samo svojim građanima, već i lokalnim stanovnicima u Kartumu.

Što nakon evakuacije?

Theodore Murphy, direktor programa za Afriku pri Europskom savjetu za vanjske poslove, smatra da na čitavu stvar ne treba gledati samo kao na priču o Rusiji. „Wagnerove trupe, za koje se zna da su aktivne u brojnim nestabilnim afričkim državama, već neko vreme su prisutne u Sudanu, podržavajući Snage za brzu podršku", rekao je Murphy. Dodao je i da afrički susjedi Sudana, kao što je Egipat, ali i zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije, imaju ozbiljne uloge u odlučivanju o političkoj sudbini Kartuma.

Vlada velika zabrinutost da bi se sukob mogao preliti na okolne zemlje, i stvoriti regionalnu i ekonomsku nestabilnost. Veliki broj izbjeglica bi također mogao predstavljati veliki izazov.

Europska unija je kritizirala je vojni udar 2021. godine, ali je zadržala formalne odnose s faktičkim liderima, naglašavajući da se zalaže za civilnu, demokratsku vladu. Murphey kaže za DW da bi, nakon okončanja evakuacije, fokus međunarodnih aktera trebalo biti osiguranje trajnog prekida vatre kako bi se omogućilo da humanitarna pomoć što prije stigne do najugroženijih.

Nakon toga bi EU, zajedno sa drugim partnerima, trebala procijeniti kakav utjecaj ima na zaraćene strane. „Mislim da Europa ima svoju ulogu, ali smo još uvek suviše spori", ocjenjuje Theodore Murphy.

Veća podrška civilnom sektoru

Europska unija je na meti kritika zbog svoje politike financiranja navodno represivnih projekata u Sudanu kojima je cilj kontrola migracija iz te važne tranzitne zemlje. Tzv. „Kartumski proces", odnosno dijalog o migracijama između EU i država Roga Afrike i Sudana, počeo je još za vrijeme Al-Bashirove diktature, podseća Gerrit Kurtz, analitičar iz njemačke Zaklade znanost i politika.

Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human rights watch (HRW) je u prošlosti optuživao generala Dagala da je osobno nadgledao zlostavljanje civila, uključujući i „torturu, vansudska ubojstva i masovna silovanja". A katarska medijska kuća Al Jazeera prenosi izjavu generala koji tvrdi da je i njegov RSF sudjelovao u provedbi mjera kojima Europska unija pokušava zaustaviti migracije.

„Europska unija je uvijek tvrdila da nisje direktno financirala RSF, što je možda točno", kaže Kurtz. „Međutim, pojedine države-članice su očigledno surađivale s njim."

Al Burhan i Dagalo zajedno su svrgli Al Bashira 2019. godine, a zatim su 2021. ponovo zajedno rušili novoformiranu civilnu vladu. No, početkom ove godine su se okrenuli jedan protiv drugog.

Kurtz smatra da bi EU ubuduće trebala radsiti na tome da civilni akteri preuzmu glavnu ulogu u političkim procesima. Generali ne bi trebali biti u mogućnosti diktirati uvjete samo zato što imaju oružje, rekao je on za DW.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu