ADHD obično ima negativne konotacije. Hiperaktivnost, impulzivnost ili problemi s pažnjom - simptom hiperaktivnosti i deficita pažnje (eng. attention deficit hyperactivity disorder) uglavnom se vidi kao manjkavost. Ali ADHD može predstavljati i prednost, kako to pokazuju najnovija znanstvena istraživanja. Osobe koje su time pogođene smatraju se kreativnima, dinamičnima, socijalno i emocionalno kompetentnima i imaju visoke kognitivne sposobnosti.

Istraživači sa Sveučilišta Pennsylvania sada su pokušali istražiti podrijetlo ADHD-a. David Barack, jedan od autora studije, piše na platformi X: „ADHD i osobine slične ADHD-u, kao što su problemi s fokusiranjem pozornosti i impulzivnost, raširena su pojava i često se na njih gleda kao na negativne. Ali ako su doista negativne, onda je njihovo postojanje i trajanje kroz vrijeme vrlo zbunjujuće."

Dakle, je li ADHD ustvari igrao važnu ulogu u evoluciji? Prema aktualnoj studiji, to je po svemu sudeći tako. Američki znanstvenici vjeruju da se ADHD razvio kao prilagodljiva strategija preživljavanja naših predaka. Njihova je studija objavljena u časopisu The Royal Society.

Skupljanje bobica uz pomoć ADHD-a

Istraživači su analizirali podatke 457 odraslih osoba, od kojih je 206 reklo da imaju ozbiljnije simptome ADHD-a.

Ispitanici su zamoljeni da skupe što više bobica iz virtualnog grmlja u videoigri. Vrijeme za to bilo je ograničeno. Sudionici su morali uvijek iznova odlučivati: hoće li nastaviti skupljati na istom mjestu gdje bobica ponestaje ili će promijeniti lokaciju kako bi istražili novi grm? Ovo posljednje košta dragocjenih sekundi.

Oni s ADHD osobinama skloni su bržim promjenama i provode manje vremena na jednom grmu. I tako su skupili više bobičastog voća od druge skupine bez simptoma ADHD-a. Oni su imali tendenciju zastajanja na pojedinim grmovima u nadi da će optimirati prinos.

Ovaj rezultat iznenadio je istraživače. Radna hipoteza je bila da će brza izmjena grmova dovesti do slabijeg prinosa. „Ali jači simptomi ADHD-a dovode do viših stopa nagrađivanja i boljeg učinka", kaže autor studije Barack.

ADHD kao strategija preživljavanja

Ova taktika ima prednosti: sprječava eksploataciju resursa na jednom mjestu, dok se istovremeno istražuju nova područja. Strategija je to koja je nekoć mogla biti ključna za opstanak lovaca i skupljača.

Druge studije također podržavaju teoriju evolucijske prednosti. Pokazale su da je nomadski stil života povezan s genetskim mutacijama koje igraju ulogu u ADHD-u.

Sve bi ovo potencijalno moglo objasniti zašto je ADHD još i danas tako čest. Razlika je u tome što karakteristike koje su prije bile korisne u potrazi za hranom više nisu toliko korisne u današnjem društvu. Pogotovo kada resursi više nisu toliko ograničeni.

Dopamin je međuproizvod u biosintezi adrenalina počevši od aminokiseline tirozina. On se brže razgrađuje kod osoba s ADHD-om nego kod osoba bez sindroma. Stalno stremljenje organizma za tom važnom tvari koja prenosi informacije može dovesti do toga da osobe s ADHD-om stalno osciliraju između različitih zadataka, bez da uistinu dovrše ijedan od njih.

Ali znanstvenici također naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjima, jer je još nejasno koliko su njezini rezultati uistinu pouzdani, prije svega zato što su se opisi simptoma ADHD-a temeljili na samoprocjeni ispitanika.

Stoga se već planira nastavak studije. U sljedećem koraku studija će se provesti s ispitanicima kod kojih je ADHD klinički dijagnosticiran. Osim toga, treba postaviti zadatke traženja hrane u stvarnosti, što zahtijeva više truda od online igrice.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.