Organizacija za prehranu i poljoprivredu UN-a (FAO) je stvorena odmah nakon Drugog svjetskog rata u plemenitoj viziji borbe protiv gladi u svijetu. Naravno da je hrana istovremeno i ogroman posao u kojem su pojedine države - i njihovi koncerni uvijek imali i posve sebične interese. Ali kako su istražili novinari više regionalnih studija njemačke postaje ARD, ništa se ne može niti usporediti s onim kako to u FAO izgleda od kako je 2019. na njeno čelo stao Kinez, Qu Dongyu. Ove nedjelje (2.7.) generalna skupština organizacije FAO bira čelnika za sljedećih četiri godine - i Qu je zapravo jedini kandidat.

Sve to makar je poznato kako je on već 2019. izabran na čudan način: na primjer, neposredno prije izbora je Kina državi Kamerun oprostila oko 80 milijuna dolara nakon čega je kandidat te afričke države povukao svoju kandidaturu. Predstavnica Njemačke, političarka CDU-a Julia Klöckner se sjeća kako se među delegatima na kongresu FAO  pročula molba neka fotografiraju mobitelom svoj izborni listić kao dokaz da su birali "pravog" kandidata: Qu Dongyua. O takvoj metodi se u UN doduše vodi istraga, ali niti četiri godine nakon izbora se u tome nije daleko odmaklo.

Kineski ciljevi s tuđim novcem

Računica Kine je posve jasna: Qu je i prije izbora bio doministar u kineskom ministarstvu poljoprivrede i jedan od glavnih organizatora kineskog "novog puta svile". Zadaća mu je bila da onda i čitava ta organizacija Ujedinjenih naroda - kako čak piše u obrazloženju jednog projekta, da bude "u skladu s prioritetom Kine" i koji bi se uklopio u "One Belt - One Road (Silk Road) inicijativu regionalne trgovačke razmjene". Ali umjesto da za takve projekte plaća Kina, ovako će plaćati FAO - Njemačka je jedna od najvećih platiša u proračun ove organizacije gdje šalje oko stotinjak milijuna eura godišnje.

Kako su njemačkim novinarima rekli razočarani suradnici ove organizacije UN-a, to je počelo već time što je Qu odmah u sjedište FAO u Rimu doveo "svoje ljude". Prije Qua je bilo dvoje šefova odjela iz Kine, sad ih je šest i to na svim ključnim položajima gdje se odlučuje o financijama. Povrh toga se u sjedištu pojavilo i mnoštvo kineskih officers - službenika koji doduše jesu suradnici FAO, ali koje plaća zemlja porijekla. I kod njih njemački novinari otkrivaju kako su u Kini redom bili provjereni na "moralnu podobnost" i kako su dužni redovito javljati kineskom veleposlanstvu u Kini sve što čine i što se dešava u ovoj organizaciji UN-a.

Od web-stranice pa do geopolitike

Utjecaj i interes Pekinga je očit u čitavom nizu projekata: počev od nove web-stranice FAO koju je po kratkom postupku - i uz račun na 400.000 dolara načinila nadležna služba kineskog ministarstva poljoprivrede pa do mnogo ozbiljnijih stvari kao što je "poticaj" ove svjetske organizacije u kupnji pesticida. Problem jest što je FAO sklopio "poseban sporazum o kooperaciji" samo s agrokemijskim koncernom Syngenta - koji je od 2017. u vlasništvu kineske države. 

Niti to nije najgore: agrarni stručnjaci drugih zemalja upozoravaju kako se, uz potporu FAO kupuju i šalju pesticidi u zemlje u razvoju koji su već odavno zabranjeni u Europi i na Zapadu zbog opasnosti za okoliš. Na upit novinara, FAO tek paušalno odgovara kako šalje samo one pesticide koji "nisu zabranjeni" u zemljama koje se šalju. Drugim riječima: sami su si krivi. Tu su i posve očiti slučajevi korištenja novca organizacije FAO za interese Pekinga: tako je pomognuto cijepljenje goveda u Laosu - kako bi ispunili zahtjeve za njihov uvoz u Kinu.

Baš kao što je to i čitav projekt "Novog puta svile", to nije samo gospodarski, nego i geopolitički cilj: tu upadaju u oči veliki planovi Organizacija za prehranu i poljoprivredu pomoći investitorima u razvoju afričke državice Sveti Toma i Princip. Tamo je planirana gradnja luke i druge prometne infrastrukture, makar u toj otočkoj državi nema dovoljno niti električne energije, niti benzina. Ali jest smještena u ribolovnom području Atlantika uz zapadnu obalu Afrike kamo Kina još nije dospjela sa svojim planovima.

Nešto još važnije od kruha...

A ambicije idu još i dalje: Qu je prošlog travnja posjetio i Panamu gdje je s tamošnjim predsjednikom Laurentinom Cortizom razgovarao o mogućnosti pretvoriti tu zemlju u raskrižje opskrbe hranom kroz Panamski kanal - dakle opet u Pacifik i u Kinu. To nije prošlo nezapaženo u Washingtonu: američki stručnjak za Latinsku Ameriku Evan Ellis upozorava kako se Panamski kanal do sad nije koristio u tu svrhu već i zbog toga što im se to nije ekonomski isplatilo. Doduše ovako praktično potpuno ovise o logistici i tržištu Sjeverne Amerike i Zapada, ali tržišnim zakonima - i bez potpore FAO, kineskim tvrtkama se takav posao jednostavno ne bi isplatio.

Usprkos svemu tome, na ovom izbornom kongresu organizacije FAO koji je počeo ove subote (1.7.) ne samo da su svoju kandidaturu povukle sve druge članice, nego zajedničkog kandidata nemaju niti SAD i EU. Tako je ostao izbor jedino na Quu da bude na čelu ove organizacije sve do godine 2027. A na istom kongresu je bilo riječi o još jednom, čak još važnijem pitanju nego "žito za sve" - kako glasi parola ove organizacije: o opskrbi pitkom vodom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu