Uništene ceste, ruševine zgrada, mrtva tijela ljudi i životinja koja se polako raspadaju…“Tamo izgleda kao je rat“, opisuje Andreas Schultz, direktor organizacije Liječnici bez granica, situaciju na Filipinima nakon katastrofe koju je izazvao tajfun Haiyan. Samo u utorak, 12.11. ujutro, on je u glavni grad zemlje, u Manilu, poslao drugu ekipu liječnika za pružanje prve pomoći.

Ovaj tim radi zajedno s grupom filipinskih kolega na otočju Visayas i ovdje pruža hitnu medicinsku pomoć osobama ozlijeđenim prvenstveno uslijed rušenja zgrada. „ Naš tim liječnika i psihologa na licu mjesta uvijek iznova dolazi do granica svojih mogućnosti. Trenutno je najveći problem uopće negdje doći. Tajfun je razorio gotovo cjelokupnu infrastrukturu. Našim liječnicima primjerice za put od zračne luke Tacloban do grada za koji je inače potrebno 20 minuta, sada treba četiri sata“, priča Schultz.

Nečista pitka voda kao izvor epidemija

„Posvuda se nalaze fekalije pa postoji velika opasnost od stvaranja raznih bakterija koje se mogu proširiti“, dodaje Andreas Schultz. Prema mišljenju Christine Frank iz instituta Robert Koch, mrtva tijela koja posvuda leže, nisu izvor opasnost razvijanja epidemija. „Najveća opasnost dolazi iz fekalija koje onečišćuju pitku vodu“, kaže ona.

Naime, poznato je da će u slučaju nužde i velike žeđi, ljudi piti onu vodu koju imaju na raspolaganju, bez obzira kakva je. A tijekom oluje uništeni su i bunari i vodovod. „Bojim se da će ljudske i životinjske fekalije kontaminirati pitku vodu. U tom slučaju bi mogle izbiti razne crijevne zaraze, hepatitis A i E kao i leptospiroza. Osim toga, i rane na tijelu lakše se inficiraju bakterijama uslijed nečiste vode i prljavštine uopće“, kaže Christina Frank.

Raj za komarce

„Osim toga, uslijed poplava i činjenice da ne funkcionira odvod vode, nastaju lokve ili jezerca pune kišnice koja se tek polako suše. A tamo gdje ima mnogo vode, brže se i više razmnožavaju i insekti koji su također prijenosnici bolesti kao što su malarija ili denga groznica“, upozorava Christian Mayer iz instituta za tropske bolesti Bernhard Nocht.

Ona dodaje kako već sada postoji velika vjerojatnost za širenje epidemija uslijed nečiste vode. „Kada je voda jednom kontaminirana, tada je teško spriječiti izbijanje bolesti i zaraza“, kaže Mayer. Pogotovo bolesti poput kolere koje se u Aziji još uvijek tu i tamo mogu naći, pod ovakvim uvjetima vrlo brzo mogu prerasti u prave epidemije.

No, prema mišljenju Christine Frank, kolera bi u tom slučaju bila tek vrh ledenog brijega. „I tifus je jedna vrlo opasna bolest koja, ukoliko je se ne liječi, može postati smrtonosna. Također, to vrijedi i za crijevne bolesti koje inače nisu toliko opasne. No, bez lijekova i one mogu dovesti do smrti. Osim toga, ukoliko je sitaucija s prehranom teška, to slabi cjelokupni imunološki sustav. Pogotovo kod djece i najmanji proljev može postati po život opasnim“, navodi Franke.

Najvažnije uspostaviti opskrbu pitkom vodom

Bolesti uzrokovane bakterijama kao i inficiranje rana, relativno jednostavno se mogu ukloniti uzimanjem antibiotika. Stoga Franke, navodi kako su upravo oni sada najviše potrebni, ali i cijepiva protiv tetanusa. „Taj problem se pojavio i u Indoneziji nakon katastrofe izazvane tsunamijem 2004. godine. Zapravo je sad najvažnije stanovništvu dovesti pitku vodu i hranu i postaviti filtere za vodu kako ne bi došlo do još jačeg zagađivanja vode“, kaže ona.

No, do tada će morati proći još neko vrijeme. „Kod ovakvih katastrofa su ljudi u početku uvijek prvo upućeni sami na sebe, budući da pomoć još ne može stići. Na mnogim velikim otocima filipinskog arhipelaga pomoć izvana još nije stigla“, kaže Andreas Schultz iz organizacije Liječnici bez granica.