Za sve one koji prate filmsku produkciju u zemljama na europskom istoku i jugoistoku, festival goEast je opće mjesto. Od ove godine festival u Wiesbadenu nije više „tinejdžer“. Rođen 2001., ovaj festival je zamišljen kao pozornica za srednjo- i istočnoeuropski film „duboko na Zapadu“ – na Zapadu koji se uglavnom za kinematografije iz ovih zemalja malo zanima, što se najbolje može vidjeti na repertoaru mainstream-kina.

Bilo je planirano da se prvoga tjedna u svibnju  2020., u okviru jubilarnog 20. izdanja festivala, prikaže preko 100 igranih, dokumentarnih i kratkih filmova široke žanrovske i stilske palete. Za natjecateljsku sekciju su izabrana ukupno 24 filma – 16 dugometražnih i 8 kratkih, među njima i nova komedija hrvatskog redatelja Vinka Brešana „Koja je ovo država!“, dugometražni prvijenac srpskog redatelja Marka Đorđevića „Moj jutarnji smijeh“ i "Ivana Grozna", zanimljiva filmska autobiografija srpske redateljice s adresom u Bukureštu Ivane Mladenović.  Sve je već bilo isplanirano i činilo se da će i stručna i široka publika u Wiesbadenu moći uživati u zanimljivim projekcijama i filmskim susretima različitih vrsta, kada je planove organizatora pomrsila korona i Njemačku „zarobila“ pandemija.

Umjesto otkazivanja – kreativnost, solidarnost i improvizacija

„Kada je počela kriza, festivalski program je već bio gotov i ja sam se bojala što će se dogoditi ako festival otkažemo, jer to bi značilo da ćemo izgubiti dio financijskih sredstava – od fondova i sponzora", objašnjava direktorica festivala goEast Heleen Gerritsen u intervjuu za DW. Festival, ukazuje, radi sa čitavom mrežom slobodnih suradnika  - ne samo među osobljem festivala, nego i kuratorima u Hrvatskoj, Srbiji, Rusiji i brojnim drugim zemljama iz dijela Europe čiju kinematografiju goEast predstavlja. Da je festival otkazan, oni ne bi bili dobili svoj honorar. „Naravno, brinulo me i što će to značiti za filmaše: kada filmovi ne bi bili prikazani, kada ne bi bilo natjecateljskog programa, to bi poremetilo čitav njihov vremenski plan, zato smo tražili mogućnosti da se festival ipak održi.“

Gerritsen i njezin tim su odlučili praktički „razvući“ festival na čitavu godinu, što, priznaje, nije bio baš najlakši put. „Vjerojatno bi bilo najlakše prikazati izbor filmova online i da to bude to, ali filmovi u natjecateljskoj konkurenciji zaslužuju veliko platno, zaslužuju da ih publika vidi u kinu i da može sresti filmaše osobno", priča Gerritsen. GoEast je našao rješenje kako to izvesti: žiri će vidjeti filmove i zadnjega dana festivala, 11. svibnja, objaviti laureate, a publika će u kinima filmove iz natjecateljskog programa moći vidjeti u studenom kada se u Wiesbadenu održava jedan drugi filmski festival – exground – s kojim je goEast sklopio partnerstvo.

Čast laueratima, novac svima

Pobjednici festivala u natjecateljskoj kategoriji će dobiti čast, ali ne i novčanu nagradu koja uz to ide. Uprava festivala je odlučila, naime, svotu namijenjenu nagrađenima koja ukupno iznosi 24.000 eura podijeliti ravnopravno svim filmovima u natjecateljskom dijelu programa. Svaki će, znači, dobiti po 1.000 eura. To je, kažu, simbolična svota, ali je upravi festivala bilo važno da se iz Wiesbadena pošalje poruka solidarnosti jer i filmaše korona-kriza financijski teško pogađa. „Znamo da je u mnogim državama kultura prva koja se 'reže' kada dođe kriza.“

Organizatori goEasta nisu, međutim, dozvolili da im korona potpuno pokvari „rođendansko slavlje“. Tjedan u kojemu se festival trebao prvotno održati pun je različitih online-ponuda i događanja. Tako će ove srijede (6.5.) između 18 i 19 sati biti održano otvaranje izložbe „Mimovi iz Slavistana“ kojemu će  publika moći prisustvovati putem Zooma i tijekom kojega će kustosi Vladan Petković  iz Srbije i  Vassilis Economou iz Grčke razgovarati o mimovima, stereotipima i slavenskom kulturnom prostoru, a i vidjeti izložbu u online-obilasku.

Festivalska „videoteka"

Sastavljen je, osim toga, i po prvi put u povijesti festivala on demand program koji zaljubljenici u film iz Njemačke, a filmski djelatnici i akreditirani novinari iz cijeloga svijeta mogu tijekom ovoga tjedna gledati preko platforme Vimeo (za 6,50 eura po filmu). „Vrlo smo pažljivo izabrali ove filmove – 13 dugometražnih i  7 kratkih filmova. Radoznala sam kakav će biti odaziv jer obično streaming platforme imaju veliki budžet za reklamu, a mi smo morali improvizirati", kaže direktorica festivala o ovom eksperimentu.

Hoće li ova kriza izazvana koronavirusom dugoročno promijeniti i digitalizirati svijet filmskih festivala? Hoće li u budućnosti filmofili iz Hrvatske, Srbije, Bugarske ili Grčke moći preko streaming-ponude gledati filmove iz programa Berlinala, Sundancea ili Cannesa? Da bi se to dogodilo, mora se još puno toga promijeniti, prije svega na području prava za prikazivanje filmova, ukazuje Heleen Gerritson. Ona ne vjeruje u to jer je, kaže, u filmskom svijetu to poslovni model.  „Ako vidite svijet kao jednu jedinu regiju, onda možete uzeti novac za film samo jednom – i to vam onda donosi manje novca."

Njoj osobno se, govori u intervjuu za DW, ne sviđa ideja da se njezin festival pretvori u platformu za streaming jer bi joj nedostajali – ljudi i njihovi susreti. Online-projekcije filmova se, kaže, mogu organizirati, ali ne može se stvoriti ona jedinstvena festivalska atmosfera koju čine ljudi koji u Wiesbaden dođu sa svih strana: „Ta mješavina  ljudi s različitim backroundom, iz različitih starosnih skupina, koji vuku porijeklo iz ove regije, koji dovode svoje prijatelje i obitelji  da bi im predstavili svoju kulturu  - to je nešto vrlo vrijedno što ne možete imati online."