Nedjelja je, 1. svibnja 1994. godine. Oči ljubitelja sporta usmjerene su na Italiju. Ondje se vozi utrka Formule 1 za osvajanje Velike nagrade San Marina u Imoli. Vodeći su upravo ušli u šesti krug, a sat pokazuje 14 sati i 17 minuta. I onda se dogodilo: Williams Brazilca Ayrtona Senne je izletio iz zavoja poznatog pod imenom Tamburello. S gotovo 300 kilometara na sat svom silinom udara u zid, tako da se bolid odbija kao da je od gume. Konačno ostane stajati, a čitava sportska javnost je ostala bez daha. Desna strana Williamsa je potpuno nestala. Liječnici hitaju na mjesto nesreće i ubrzo odnose Sennu na nosiljkama. Ostaju krvavi tragovi - i slutnja da se desilo najgore. Ayrton Senna umire, baš kao dan ranije i Austrijanac Roland Ratzenberger. Reporteri su izvještavali: "Ovo što se dogodilo ovog vikenda na Velikoj nagradi San Marina u Imoli gotovo je nepodnošljivo. Dok ostali bolidi trenutno voze 17. krug treće utrke sezone Formule 1, Ayrton Senna se na putu u bolnicu u Bologni bori za život."

"Mislio sam da se samo malo natukao"

Tri sata nakon nesreće, svijet je obišla vijest: Ayrton Senna je 34. vozač Formule 1 koji je izgubio svoj život na pisti. Preminuo je od teških povreda glave. Prilikom udarca je odletio dio prednjeg ovjesa njegovog vozila i probio zaštitnu kacigu vozača. Ali utrka nije zaustavljena. The Show must go on. Ostali vozači su završili utrku u Imoli, a da nisu ni shvatili koliko je teško stanje njihovog kolege. Pobjednik je bio Michael Schumacher, koji je kasnije ispričao: "Tek nakon što je utrka bila završena, prije nego što sam se s ostala dva vozača uspeo na pobjedničko postolje, saznali smo da Ayrton Senna leži u komi. Do tada sam mislio kako u najgorem slučaju neće nastupiti u Monaku jer je možda povrijedio vrat ili tako nešto. To je bio maksimum što sam očekivao."

Otišao je "Mađioničar"

Imola 1994. je ušla u povijest sporta kao "Crn vikend Formule 1". Prvo je spektakularnu nesreću doživio Rubens Barrichelo, ali je on imao sreće: slomio je samo ruku i natukao nos. Drugog dana treninga je poginuo Ratzenberger. U samoj utrci je onda pogodilo Sennu. Po drugi puta nakon utrke u Spau 1960. su istog vikenda poginula dva vozača Formule 1. Pogibijom Senne je natjecanje izgubilo jednog od svojih izuzetnih vozača: "The Magic"; Mađioničar - kako su ga zvali. Bilo mu je samo 34 godina i "samo" je tri puta bio svjetski prvak. Sve do danas je ostao na glasu kao jedan od najvećih vozača Formule 1 koji je uživao u svom umijeću. Jednom prilikom je rekao: "U ovom sportu ima trenutaka koje izuzetno cijenim. Osjećaj, kada si sam na pisti, okružen samo visokim drvećem, sam kao u kakvom tunelu. Onda se osjećam dobro. Daleko od nervoze u boksu i s ostalim vozačima pred utrku. Tamo vani, na pisti, upravo pri velikim brzinama, počinje neka druga vrsta razmišljanja. To je život u kojem duboko uživam."

Opet rasprava o besmislu Formule 1

Nakon pogibije Senne opet se rasplamsala rasprava o smislu i besmislu utrke Formule 1. Do onda osam godina nije bilo žrtava. Izgledalo je kao da su i tehnika i mjere sigurnosti i materijal koji se koristi, bili dovoljni i da je Formula 1 siguran sport. Ali onda su se opet čule kritike o ludilu jurnjave bolida. "Kada bi svi mi mislili kako je ovaj sport bezuman ili opasan ili smrtonosan, onda vjerujem kako se nitko od nas ne bi njime bavio. Ali nešto nam mora biti jasno: nikada neće biti potpune sigurnosti. Ovo ovdje su utrke. Moramo učiti na ovim iskustvima i moramo poboljšati sigurnost pa će tako i Formula 1 imati budućnost", izjavio je Michael Schumacher. On je očito bio u pravu: mjere zaštite su uvelike poboljšane i nakon pogibije Senne 1994. više nije bilo smrtnih slučajeva. A Formula 1, baš kao i prije, i dalje privlači pažnju čitavog svijeta.

Autor: Benjamin Wüst (aš)

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm