Zašto je parlament srušio vladu?

Francuski premijer Michel Barnier je u ponedjeljak progurao dio proračuna o socijalnom osiguranju za narednu godinu bez odobrenja parlamenta. U tu svrhu se poslužio jednim spornim ustavnim člankom koji mu omogućava da donese neki zakon i bez parlamentarne suglasnosti. Članak 49.3 se, aludirajući na istoimeni njemački top iz Prvog Svjetskog rata, naziva i „Debela Bertha", što daje naslutiti koliko je sporan ovaj zakon.

Članak, međutim, predviđa i to da se, ako se primjeni, nakon toga može pokrenuti glasovanje o nepovjerenju vladi. Barnier je svojim postupkom protiv sebe okrenuo lijevo i desno orijentirane stranke u parlamentu – a upravo te stranke od parlamentarnih izbora proteklog ljeta skupa imaju većinu u parlamentu. Sada Barnier predsjednika mora zamoliti za uručivanje otkaza njegovom kabinetu.

Tko će imenovati novoga premijera?

U Francuskoj predsjednik ima pravo imenovati premijera. To nije problematično u vremenima u kojima predsjednik ima vlastitu većinu u parlamentu. Ali Macronov stranački savez Ensemble i grupacija oko konzervativnih republikanaca su daleko od apsolutne većine od 289 zastupničkih mjesta.

Ljevičarski savez NFP (Novi narodni front) i desnonacionalni Rassemlement National (RN) skupa čine apsolutnu većinu, ukoliko su – kao sada tijekom glasovanja o nepovjerenju – složni u svom mišljenju. O tome Macron mora voditi računa ako želi uspostaviti funkcionalnu vladu.

Nakon parlamentarnih izbora proteklog ljeta si je Macron uzeo dosta vremena za imenovanje Barniera kao premijera iz redova republikanaca. Nakon glasovanja o nepovjerenju koje je odmah zatim pokrenuo NFP Barnier je ostao na funkciji, ali samo zato što se RN tada suzdržao. Željelo se vidjeti može li Barnier predstaviti stabilan proračun, kako je tada glasilo obrazloženje predsjedateljice RN-a, Marine Le Pen. Barnier je čovjek koji je u stanju razgovarati sa svim političkim taborima, kazala je Le Pen. To samo pokazuje da Macron sada mora pronaći političarku ili političara za premijersku dužnost koja ili koji će odgovarati i drugim strankama. 

Doduše, francuski ustav ne propisuje rok za imenovanje premijera ili premijerke, ali je Macron ipak pod vremenskim pritiskom. Jer, vlada je ustvari htjela do kraja godine kroz parlament progurati daljnje proračunske zakone. To se sada, međutim, čini kao nemoguća misija – osim ako Macron pronađe osobu za premijersku funkciju koju će ili NFP ili RN odobriti. Do tada aktualni kabinet ostaje privremeno na vlasti. Alternativno bi Macron mogao postaviti i vladu koju čine stručnjaci.

Zašto je pitanje proračuna odlučujuće?

Francuska ima gigantski proračunski deficit kojega, prema EU-propisima, hitno mora smanjiti. Bruxelles je već pokrenuo postupak zbog prekomjernog deficita protiv Francuske, jer državni minus ove godine iznosi šest posto gospodarskog učinka. To je duplo više nego što dopuštaju EU-pravila za stabilnost. Barnier je u listopadu iznio podatak o 3.228 milijardi eura dugova.

Vlada, dakle, mora poduzeti duboke rezove koji su, opet, vrlo sporni među parlamentarnim strankama. Ukoliko parlament do 20. prosinca ne donese proračun, vlada može nametnuti proračun. Ali je, s druge strane, sporno smije li prijelazna vlada to ustavom zajamčeno pravo doista koristiti.

Stoga bi jedna alternativa mogla biti putem hitnog zakonodavstva predložiti proračun za početak godine. No taj proračun bi se morao orijentirati prema izdacima iz 2024. te ne bi sadržavao mjere štednje.

Bi li moglo doći i do prijevremenih izbora?

Ta mogućnost je isključena. Ustav između dva parlamentarna izbora predviđa vremenski razmak od najmanje godinu dana. Kako je predsjednik Macron – na iznenađenje svih – tek nakon europskih izbora početkom srpnja raspisao izbore za novi parlament, sada su novi izbori mogući najranije narednog ljeta.

Do tada se mora aranžirati s ljevicom i desnicom u parlamentu. Ali mu ustav daje i dalekosežne mogućnosti nametanja hitnih mjera ili održavanja referenduma.

Bi li se Macron mogao povući s predsjedničke funkcije?

To je želja oporbe, ali malo je vjerojatno da bi se to moglo dogoditi. Macron je izabran do 2027. te je mogućnost ostavke odlučno odbacio u utorak. A za razliku od premijera, njega ne može smijeniti parlament. 2027. je, međutim, doista kraj za njega na predsjedničkoj funkciji, jer ustav nakon dva mandata ne dopušta novu kandidaturu.

Tekst je preuzet s tagesschau.de.