Kada je tsunami prije deset godina pogodio japansku obalu i uništio nuklearku Fukushima-Daiichi, ta je katastrofa u nekim zemljama dovela do zaokreta po pitanju atomske energije. Njemačka je odlučila ubrzati proces gašenja svojih nuklearki i on bi trebao biti okončan 2022. U Italiji je na referendumu održanom samo nekoliko tjedana nakon katastrofe, 95% građana reklo „ne” povratku proizvodnji nuklearne energije u toj zemlji. Za razliku od njih, zemlje poput Finske, SAD-a, Rusije ili Francuske i dalje ostaju vjerni atomskoj energiji, odnosno planiraju čak i povećati kapacitete njezine proizvodnje.

Francuska do 2035. godine, kako je u međuvremenu definirano i zakonski, želi doduše smanjiti udio nuklearne energije u ukupnom energetskom miksu sa sadašnjih 70% (što je svjetski rekord) na 50 posto. No, francuski predsjednik Emmanuel Macron ostavio je otvorenim odgovor na pitanje je li to uopće izvedivo. On je ujedno najavio i državne investicije u razvoj malih nuklearnih reaktora – kako bi Francuska „uz pomoć pionirskih inovacija prednjačila u ovom sektoru“.

Uspjesi iz prošlosti

Sve to bi Francuskoj trebalo pomoći da i ubuduće proizvodi struju, da pritom ne poveća emisiju ugljičnog dioksida. Ali stručnjaci kažu da se razvoj tehnologije mini-reaktora nalazi tek u početnoj fazi i da ona nije niti ekološka, niti gospodarski isplativa. Oni čak pretpostavljaju da se iza odluke o investiranju u tu tehnologiju skrivaju možda sasvim drugi (stvarni) razlozi.

"Mi imamo odlučujuću prednost – naš povijesni model: postojeće nuklearke“, rekao je Macron nedavno prilikom predstavljanja strategije Francuska 2030 u Elizejskoj palači. Iz paketa teškog 30 milijardi eura, osam milijardi bi trebalo otići u energetski sektor, a jedna milijarda od te svote u istraživanje takozvanih mini-reaktora. Iako je visina ulaganja u istraživanje nove tehnologije relativno mala, predsjednik Macron je upravo te planove prezentirao kao najvažniji dio nove strategije. 

Radi se o reaktorima koji bi trebali imati snagu od 50 do 500 megawatta (mw) – a time bi bili znatno manji od dosadašnjih francuskih reaktora (900-1450 mw). Ali Francuska nije pionir po pitanju razvoja mini-reaktora. Startup NuScale Power u američkom Portlandu već je razvio dizajn novog reaktora koji je dobio i potrebnu dozvolu. Prvi takav reaktor (60 mw) bi trebao početi s radom 2027. Rusko državno poduzeće Rosatom planira do 2028. izgraditi svoj prvi mini-reaktor na kopnu – Rosatom već ima jedan takav „Small Modular Reactor“ (SMR) na brodu Akademik Lomonosov, koji je usidren na Sjeverno polarnom moru.

Serijska proizvodnja

Sudeći po Macronovim planovima, Francuska bi tek 2030. mogla imati svoj prototip. Nicolas Mazzucchi iz pariške Zaklade za strateška istraživanja je uvjeren da bi Francuska usprkos tome mogla postati pionir po pitanju malih reaktora. „Posjedujemo potrebno stručno znanje, a kad privatni sektor pojača svoje investicije, mogli bi 2030. početi sa serijskom proizvodnjom“, kaže on za DW.

I dodaje kako bi nuklearna energija i ubuduće morala obavezno ostati sastavni dio energetskog miksa: „Ona je stabilna i može se planirati, nije kao neke obnovljive energije koje se nekad ne može koristiti, na primjer kad ne puše vjetar, a osim toga gotovo da i ne proizvodu CO2." Mazzucchi dodaje da je rizik havarije pod kontrolom jer se tu industriju pojačano regulira od strane države. Slično je po njemu i po pitanju zbrinjavanja nuklearnog otpada koji zrači i po nekoliko tisuća godina.

Na drugoj strani Mycle Schneider smatra da je atomska energija neučinkovita u borbi protiv klimatskih promjena – „preskupa je i prespora“. Schneider je neovisni konzultant za pitanja energije i atomske politike, radi kao koordinator jednog međunarodnog tima s kojim izrađuje godišnji, sveobuhvatni izvještaj o stanju nuklearne industrije. "Diskusija o razvoju manjih nuklearki je orkestrirano šarlatanstvo i veliki hype“, kaže on za DW. "U protekloj godini je diljem svijeta na distributivnu mrežu priključeno preko 250 gigawatta obnovljivih izvora energije, a osim toga i samo 0,4 gigawatta nuklearnih kapaciteta – atomska energija je u međuvremenu irelevantna na tržištu.“

O čemu se zapravo radi?

Obzirom na visoke investicije i kratke rokove realizacije novih mini-reaktora, Kenneth Gillingham, profesor za ekološkiju i energetsku privredu na američkom Sveučilištu Yale smatra da se investicije u nuklearnu energiju ustvari uopće ne isplati. „Sigurnosni zahtjevi su toliko visoki da u ekstremne visine tjeraju i cijenu atomske energije“, kaže on u intervjuu za DW. „Ja uopće ne vidim smisla u tome da se investira u nove vrste nuklearne energije. Treba puno kapitala, a da se pritom ne zna sa sigurnošću hoće li te nuklearke na koncu funkcionirati ili ne.”

Philip Johnstone, istraživač na Sveučilištu Sussex na jugu Engleske, dodaje još jednu stvar koja um se čini nelogičnom: “Do sada su nam govorili da su veliki reaktori isplativi, jer se zbog njihove veličine i kapaciteta štedi novac – i sad bi odjednom sve trebalo funkcionirati sasvim drugačije?” Johnstone zato sumnja da odluka Francuske o investicijama nije primarno vezana uz nuklearnu energiju. “Zemlje koje i dalje polažu karte na nuklearnu energiju, uglavnom su i zemlje koje posjeduju nuklearno oružje – Velika Britanija, SAD i Francuska. One moraju zadržati svoje atomske sektore”, objašnjava on za DW. I pritom podsjeća na Macronov govor iż prosinca 2020. godine: "Bez civilne atomske energije nema vojne atomske snage a bez vojne atomske snage nema ni civilne”, rekao je tada predsjednik i ujedno pohvalio sektor u kojem u Francuskoj radi 220 tisuća ljudi. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu