Bio je to upravo centar za obuku mladih u siromašnom sjevernom dijelu Pariza koji je Emmanuel Macron odabrao 2016. kako bi najavio svoju kandidaturu za predsjednika. Želio je stvoriti duh optimizma i signalizirati: mladi u našim predgrađima imaju potencijala i zaslužuju naše povjerenje!

No samo nekoliko tjedana nakon useljenja u Elizejsku palaču 2017. godine, novoizabrani predsjednik smanjio je potpore gradovima: manje novca za subvencionirana radna mjesta, manje pomoći za stambenu politiku. Gradonačelnicima je to bio prvi udarac. Drugi je uslijedio nekoliko mjeseci kasnije: Macron je pustio da "Borloo Report" bez riječi nestane u ladicama.

On je osobno zatražio od bivšeg ministra za urbani razvoj, centriste Jean-Louisa Borlooa, da sastavi dugoročni akcijski plan za siromašna predgrađa. Borloo je krenuo s radom s ciljem uključivanja svih aktera i stvaranja plana koji se odnosi na sve razine: sigurnost, borbu protiv ovisnosti, obrazovanje, obuku, kulturu, sport, obnovu zgrada, digitalizaciju. I: Borloo je uključio lokalne političare. Tada su neki od njih čak govorili o "euforiji" koju je plan izazvao u gradskim vijećnicama. Razočaranje je bilo tim veće.

Napet odnos

Od tada su odnosi između gradonačelnika i njihovog predsjednika zategnuti. Macron je doduše tijkom svog drugog predsjedničkog mandata gotovo udvostručio sredstva za strukturnu obnovu predgrađa i investirao još 12 milijardi eura. Prepolovio je broj učenika u razredima osnovnih škola u posebno problematičnim četvrtima kako bi djeca u nepovoljnom položaju mogla bolje učiti.

Ali na godišnjem kongresu gradonačelnika, Macrona uvijek primaju prilično hladno. Gradonačelnici se osjećaju zapostavljeno i patronizirano. To je postalo jasno i na hitno sazvanom sastanku u utorak u Elizejskoj palači.

Ali Rabeh, primjerice, gradonačelnik Trappesa u jugozapadnom dijelu Pariza, porijeklom iz Maroka, bio je razočaran: "Ako ovdje provodite takve kratkotrajne terapije, izazivačima nereda dajete osjećaj da pozornost dobivaju samo nasiljem i paljenjem požara. To je opasno! Mora se cijelu godinu biti u kontaktu i razgovarati o urbanom razvoju. Inače ne možete učinkovito promijeniti situaciju."

Politolog Martial Foucault s instituta CEVIPOF na Sveučilištu SciencesPo također kritizira: "Gradonačelnici se sazivaju samo kad je kriza. S njima se ne surađuje unaprijed." A Patrick Chaimovitch, iz redova Zelenih, koji je gradonačelnik Colombesa na zapadu Pariza, gdje je tri dana bio uveden policijski sat, objašnjava u intervjuu za studio ARD Pariz: "Naš proračun postupno je smanjivan godinama, uključujući proračun klubova i lokalnih udruga. Nama je voda došla do grla. Ovaj trend je krenuo prije Macrona, no posljednjih se godina očito intenzivirao."

Fatalna strategija

Prijelomni trenutak dogodio se početkom dvijetisućitih, kažu gradonačelnici i sociolozi; u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio konzervativac Nicolas Sarkozy. On se proslavio se kao političar koji je uveo red i i zakon i dobio veliku podršku desnice kada je nakon nereda 2005. izjavio da će"Kärcher-om (naziv njemačke tvrtke koja proizvodi opremu za čišćenje – op. red.) osloboditi predgrađa od kriminalne rulje".

Pitanje policije i sigurnosti dospjelo je u središte pozornosti - s fatalnim posljedicama, objašnjava gradonačelnik Grignyja iz Komunističke partije u intervjuu za radio stanicu France Culture: "Strategija Kärcher mora prestati. Ona je u središtu policijske doktrine koja se oslanja na represiju. Ja podsjećam: Bez smrtonosnih incidenata između policije i mladića u predgrađima, kao u Clichy-Sous-Boisu 2005. ili sada s Nahelom u Nanterreu, ne bi bilo nereda".

Riječ je o odgoju, obrazovanju i infrastrukturi

"Mladima koji čine kriminalna djela, koji su djelomice u katastrofalnom stanju, bi se trebalo više pomoći", kaže Philippe Ria, "U mom gradu Grignyju 50 posto mladih napušta školu bez diplome. Trebamo snažnu javnu službu. Djeca moraju biti u središtu strategije, a ne Kärcher", kaže Ria. On također kaže da ne pomaže ni ulaganje samo u beton i obnovu zgrada.

Riječ je, kako on kaže, o odgoju, obrazovanju i također psihološkoj pomoći - kao i o infrastrukturi: Na primjer, u Castellaneu, četvrti višekatnica u Marseilleu, morate se voziti sat vremena autobusom do bankomata jer bankovnih poslovnica jednostavno više nema. Onaj tko više nema poštu, optičara ili pedijatra na licu mjesta, ne samo da se osjeća zanemarenim, nego i jest prepušten sam sebi.

Potraga za izlazom

Kako se može pomoći četvrtima da se izbave iz bijede, gdje više od polovice stanovnika često dolazi iz obitelji s migrantskim podrijetlom i gdje je stopa nezaposlenosti 19 posto - dvostruko više od državnog prosjeka?

Gradonačelnici daju različite odgovore ovisno o stranačkoj pripadnosti. Vođa konzervativnih republikanaca Eric Ciotti, primjerice, nailazi na odobravanje mnogih stranačkih kolega u gradskim vijećnicama kada poziva na kažnjavanje roditelja delinkventne djece i da im se ukinu državne subvencije.

Republikanski gradonačelnik l'Hay-les Rosesa, čija je obitelj napadnuta i ozlijeđena u nedavnim nemirima, ne samo da želi više novca za rad udruga, nego i mogućnost korištenja dronova u borbi protiv kriminala. Od 1977. u Francuskoj je bilo više od deset akcijskih planova za siromašne četvrti. Iznosi koji su na to potrošeni sada su predmet političkih polemika.

Različite društvene skupine su jedna protiv druge. Posebice desnica i ekstremna desnica voli isticati kako se za predgrađa Francuske, koja karakterizira imigracija, radi "sve", a za ruralna područja Francuske "ništa". Pogrešno, objašnjava Jean-Louis Borloo u intervjuu za časopis "Le 1 Hebdo" iz 2021.: "Osuđujem ovu nevjerojatnu manipulaciju brojkama. Preračunato na broj stanovnika, ovi okruzi imaju četiri puta manje resursa od drugih."

Sociolog Renault Eppstein govori o „zatrovanom diskursu". Godine 2020. on je objavio studiju o 40 godina urbanog razvoja. "Naravno da ima dodatnog novca za posebno ugrožene četvrti. Ali ako pogledate koliko se novca troši iz normalnih javnih sredstava, onda je škola u građanskoj četvrti u puno boljem položaju od škole u siromašnim predgrađima."

Drama ili prilika?

Francuska dakle nastoji pronaći prave odgovore na nemire. Politolog Martial Foucault uvjeren je da se problemu predgrađa mora pristupiti puno temeljitije. On kritizira: "Emmanuel Macron radi nešto vrlo kontradiktorno. On kaže da je za decentralizaciju, tj. veću autonomiju za gradske uprave, on želi dati gradonačelnicima više ovlasti. Istovremeno, međutim, kaže "Ne više!" izdvajanju novca i "Ne!" financijskoj autonomiji."

S jedne strane, predsjednik Macron zagovara brze i oštre mjere pravosuđa. Istodobno je sebi i svojoj vladi dao ograničeno vrijeme za razmišljanje i razumijevanje problema. Još uvijek je potpuno otvoreno kako će izgledati nova i održiva strategija razvoja predgrađa u Francuskoj.

Jean-Louis Borloo kaže: "Koja si zemlja može priuštiti da 150.000 mladih ljudi ništa ne radi i 'visi‘ po cijele dane? Ovo je apsurdno! Ove četvrti su ili naša tragedija ili naša šansa da se nešto popravi. Samo morate odlučiti što želite."

ARD/zi

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu