Sarkozyjeve su riječi bile poput melema za uši francuskih sladokusaca: jedan od njih je gospodin Coulon, koji redovito navraća u parišku ribarnicu "Poissonerie du Dôme". Tamo već godinama navraćaju gurmani iz cijelog Pariza. Gospodin Coulon ne stanuje baš u blizini , ali bakalar koji se može kupiti u malom lokalu jednostavno je za polizati prste: "Po mom mišljenju riba koja se prodaje u velikim supermarketima je riba koja je ponekad ulovljena i prije tri tjedna. Ovdje je to drugačije. Ovdje je riba svježa, nedavno je ulovljena." I to najviše 36 sati prije prodaje. Ribarnica nudi isključivo ribu koja je ulovljena u francuskim vodama. No, kvaliteta ima i svoju cijenu. A cijena raste već godinama. Za kilogram filea od bakalara gospodin Coulon plaća 25 eura. To nije baš jeftino. Bakalar se u europskim morima smije loviti samo u ograničenim količinama.

Francusko ribarstvo je u krizi Francuskim ribarima trenutno poslovi ne cvjetaju: flota je zastarjela, previše se ribe lovi, cijena nafte je porasla. Vlada je doduše s 310 milijuna eura teškim financijskim planom pomogla ribarima, no jednokratna pomoć nije naišla na oduševljenje. Loše je raspoloženje među ribarima razumljivo: Europska komisija svojim godišnjim ograničenjima izlova njima ustvari dekretom propisuje "prisilne gubitke", kako oni kažu. Ribari ne smiju loviti onoliko koliko bi htjeli. Razumljivo je i da su francuski ribari s velikom pozornošću popratili nedavnu najavu predsjednika Sarkozyja o skorom ukidanju kvota za lov nekih ribljih vrsta. Iz Bruxellesa je uslijedila očekivana kritika, a Komisija je bila razočarana ponašanjem Francuske koje je i sama podržala odredbu o ograničenju izlova. Francuski povjerenik Jacques Barrot naglasio je kako nijedan zemlja članica Europske unije ne može na svoju ruku mijenjati zajedno donesene odluke, a glasnogovornica nadležnog povjerenstva Europske komisije za ribolov Mireille Thom u izjavi za novinare kazala je: "Nisam sigurna što nam takvo francusko ponašanje donosi. Debata će se nastaviti, a Francuska doprinosi intenzitetu debate. Francuska je velika ribolovna zemlja i naravno da ta zemlja mora dati važan doprinos toj debati."

Stari problem, još uvijek bez rješenje Problem je star, iako već 25 godina postoji zajednička europska ribolovna politika. Njome se trebala omogućiti ravnopravnost u izlovu ribe među zemljama članicama, a trebala je zaštititi i najtraženije riblje vrste. Uz ograničenja broja ribolovnih dana, kvote za izlov ribe su sredstvo kojim se kontrolira količina ribe u moru. Kvote određuju znanstvenici, a svih 27 zemalja Europske unije moraju ih podržati. Komplicirani sustav u prošlosti nije uvijek funkcionirao, između ostaloga i zbog krivolova. Ribari se naime bune zbog ograničenja i kažu kako kvote nemaju smisla baš kod svake vrste ribe. Inicijative oko ukidanja kvota u manje-više cijeloj Europskoj uniji shvaćene su kao udarac nastojanjima da se štiti morska fauna. Francuski ministar poljoprivrede Michel Barnier pokušao je izgladiti spor i rekao je da Francuska ne želi ukidati kvote, već reformirati pravila o ograničenju izlova ribe. To zahtijevaju i ribarska udruženja. Njihov je argument jednostavan: uz pomoć novih pravila ribari bi bili u stanju dugoročnije planirati. Oni zahtijevaju sustav kvota, koji bi važio nekoliko godina zaredom, i koji se ne bi mijenjao svake godine. Takav sustav bi podržali i zaštitari okoliša. U Francuskoj je trenutno u tijeku predizborna kampanja za komunalne izbore. Sarkozy je svoje najave izrekao na jednom predizbornom skupu i s njima je htio loviti glasove birača. Bez obzira hoće li ta obećanja funkcionirati ili ne, francuski je predsjednik uspio u svojoj namjeri: on je konačno pokrenuo debatu oko europske ribolovne politike.