Francusko-njemačko partnerstvo doseglo je pravi vrhunac ovoga tjedna s nekoliko zajedničkih ministarskih sastanaka i ukupno četiri susreta kancelara Friedricha Merza i predsjednika Emmanuela Macrona. Mjesto održavanja sastanka ovoga petka (17.7.) je posebno simbolično: dvorac Augustusburg u Brühlu, savezna pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija, gdje su predsjednik Charles de Gaulle i kancelar Konrad Adenauer 1962. godine postavili temelje francusko-njemačkog partnerstva. Još jedan vrhunac bilo je Merzovo sudjelovanje na paradi na francuski nacionalni praznik, 14. srpnja u Parizu. Posljednji put Njemačka je prisustvovala paradi 2019. godine, kada je sudjelovala tadašnja kancelarka Angela Merkel.

Ovo je bila osobna čast za kancelara, prethodno je rekao zamjenik glasnogovornika vlade Steffen Meyer – odbacujući nagađanja o zahlađenju odnosa između Merza i Macrona: "Apsolutno nema govora o zahlađenju odnosa; naprotiv. Odnos je vrlo dobar i nastavljamo raditi na tome da tako i ostane."

No ipak nije baš tako jednostavno, smatra Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Francusko-njemačkog instituta u Ludwigsburgu. „Vrijeme otkako je Merz preuzeo dužnost pokazalo je da doista postoje vrlo značajne razlike između Francuske i Njemačke i da ta suradnja nije automatska, već nešto što zahtijeva naporan rad“, rekao je on za DW. Razlike, kaže, postoje, na primjer u energetskoj politici – njemačko postupno ukidanje nuklearne energije nasuprot francuske nuklearne politike. Ili u europskoj financijskoj politici, gdje Njemačka redovito koči francuske zahtjeve za zajedničko zaduživanje.

Neuspjeli veliki projekti

Najveća parada za francuski nacionalni praznik otkako je Macron preuzeo dužnost 2017. godine bila je posvećena temi "Strateško buđenje Europe". Macron je kasnije u Njemačkoj ponovio taj zahtjev. On želi poslati signal: za kontinuiranu podršku Ukrajini i za veće europsko samopouzdanje u odnosu prema SAD-u pod Donaldom Trumpom.

Što se tiče Ukrajine Njemačka je, nakon početnog oklijevanja, sada pristala sudjelovati u prvoj vježbi takozvane "Koalicije voljnih". Ova skupina od otprilike 35 država podržat će Ukrajinu u slučaju dogovora s Rusijom oko prekida vatre. Prve vježbe planirane su u Poljskoj.

Francusko-njemačke odnose posljednjih su tjedana mučile negativne vijest.: Prvo, neuspjeh ključnih francusko-njemačkih obrambenih projekata. Uz zajednički projekt proizvodnje borbenog zrakoplova FCAS, koji je službeno obustavljen, projekt tenka MGCS očito je također na rubu propasti.

A onda je početkom srpnja desničarska populistica Marine Le Pen najavila svoju kandidaturu za predsjedničke izbore u proljeće 2027., na kojima Macron ne može sudjelovati. Le Pen je već tri puta pokušala, dva puta izgubivši od Macrona u drugom krugu izbora. Ovaj put, prema anketama, ima šanse postati naredna francuska predsjednica. Bila bi to noćna mora i za njemačku vladu.

Francuska nuklearna zaštita i za Njemačku?

Sada se Merz i Macron pokušavaju brinuti za pozitivne vijesti. Umjesto zajedničkog borbenog zrakoplova njihove zemlje žele surađivati na proizvodnji bespilotnih letjelica i zajednički razvijati sustave protuzračne obrane i rakete dugog dometa.

Stefan Seidendorf komentira kraj projekta FCAS-a: "Ova ideja da političari mogu odlučivati hoće li korporacije razvijati velike projekte, poput borbenih zrakoplova i tenkova, možda je malo zastarjela. Sada bi bilo važnije da Francuska i Njemačka, zajedno s drugima, razviju europsko tržište obrambene opreme."

Suradnja također treba biti intenzivirana na području nuklearnog odvraćanja, jer u Berlinu postoji osjećaj da američka nuklearna zaštita postaje sve nesigurnija. Između ostalog, očekuje se da će vojnici ove jeseni prvi put sudjelovati na francuskoj nuklearnoj vježbi.

Francusko-njemački odnosi više od same politike

Unatoč svim vanjskim prikazima harmonije, nad francusko-njemačkim odnosima visi pitanje što bi se dogodilo ako Marine Le Pen iz desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN) pobijedi na izborima iduće godine.

Jacob Ross, stručnjak za Francusku pri Njemačkom vijeću za vanjske odnose, kaže: „Prije svega, to bi bio trenutni gubitak povjerenja - u administracije, u političku suradnju - što bi dovelo do sloma na mnogim područjima gdje je suradnja trenutno vrlo prirodna i organska, gdje informacije teku iz jedne zemlje u drugu. To bi se tada moralo ponovo uspostavljati."

No Ross smatra da to ne bi značilo kraj francusko-njemačkog ugovora o prijateljstvu: „To bi svakako bio vrlo ozbiljan test stresa za ovaj ugovor između Njemačke i Francuske, a i za europske integracije. Međutim, ne isključujem mogućnost da će prevladati određeni pragmatizam, da će Nacionalno okupljanje morati odstupiti od ekstremnih zahtjeva i obećanja i urazumiti se na odgovornim pozicijama unutar vlade."

Stefan Seidendorf iz Francusko-njemačkog instituta također ističe da su francusko-njemački odnosi puno više od politike. U slučaju pobjede Le Pen, „kod svakog od ovih kontakata u upravi, gospodarstvu, civilnom društvu, bratimljenju gradova i programima studentske razmjene postavlja se pitanje: kako najbolje postupiti na način koji, s jedne strane, ne oštećuje instrument suradnje - odnosno, nastavlja partnerstva gradova - ali s druge strane, naravno, ne znači da morate sjediti za stolom s, na primjer, gradonačelnikom iz Nacionalnog okupljanja."

Upravo se o tome već raspravlja u Berlinu i priprema se za taj slučaj.