Prvi krug parlamentarnih izbora u Francuskoj prošle nedjelje bio je šok za predsjednika Macrona: kandidati iz njegove vladajuće stranke pretrpjeli su velike gubitke i bili su na razini svojih političkih protivnika iz ujedinjene ljevice. Ove nedjelje (19. lipnja) u drugom krugu bit će uzbudljivo, jer je neizvjesno hoće li predsjednikova stranka osvojiti većinu u Narodnoj skupštini.

Preokret u političkom pejzažu

Na predsjedničkim izborima u travnju izgledalo je kao da će se Francuska morati opredijeliti između političkog centra i ekstremne desnice. Marine le Pen je zauzela jako drugo mjesto.

Međutim, nakon što je Emmanuel Macron ponovo izabran, slika se promijenila: desničarski ekstremisti su na trećem mjestu. Oni su manje regionalno ukorijenjeni od drugih stranaka, ali već slave svoj uspjeh, jer će i oni moći imati znatno više zastupnika u Parizu nego ranije.

Ali - Nepokorna Francuska (La France Insoumise) skraćeno Nupes - novi ljevičarski savez, stvoren od socijalista, komunista, zelenih i ljevičarske prosvjedne stranke, zaista je uzdrmao političku scenu. Predizborna kampanja, koja je tjednima djelovala mlako neočekivano je oživjela. Vođa Jean-Luc Melenchon uspio je vatrenom retorikom inspirirati i mobilizirati posebno mlade birače.

Pristaše Macrona odjednom su morali boriti se. Iako istraživanja javnog mnijenja pokazuju da će oni ponovo biti najjača frakcija u Narodnoj skupštini, nisu sigurni u potrebnu većinu koja mora premašiti 289 glasova. A predsjednikov tabor oslabljen je aferama poput katastrofalne policijske operacije na utakmici Lige prvaka ili optužbama za zlostavljanje na račun jednog ministra.

Zašto je Macronova stranka prošla tako loše?

U travnju je Emmanuel Macron ponovo izabran s pristojnih 58 posto. Zašto je njegova stranka sada u prvom krugu osvojila samo četvrtinu glasova?

„Nije bilo entuzijazma na ovim predsjedničkim izborima. Macron je izabran zbog nedostatka alternative, jer mu je suparnica bila desničarska ekstremistica Marine le Pen. Mnogi ljudi su više htjeli izbjeći desničarsku predsjednicu nego što su htjeli Macrona", rekao je za DW politolog Olivier Rosenzweig.

Osim toga, njegovi ljudi jedva da su vodili kampanju u tjednima koji su prethodili parlamentarnim izborima, kasno je formirana vlada, kasno nominirani kandidati. Pritom se inače rascjepkana ljevica rano koncentrirala na jednog kandidata po izbornoj jedinici, što objašnjava njezin uspjeh.

U svakom slučaju, Macron bi mogao nastaviti vladati, kaže Rosenzweig, čak i ako predsjednikova stranka, koja je nedavno preimenovana u „Renesansa", ne postigne apsolutnu većinu.

„U Francuskoj vladu ne imenuje parlament", zbog čega su moguće i manjinske vlade. Ali on mora učiniti ustupke oporbenim strankama ako želi progurati zakon. To je ironija političke situacije u Francuskoj", rekao je ovaj politolog, dodajući da bi nova težina ljevice mogla natjerati Macrona da traži konsenzus s desnicom i time dozvoli da njegove reforme ponovo skliznu udesno.

Žestoki napadi na ljevicu u završnom sprintu

U nekoliko nastupa ovog tjedna Macron je još jednom apelirao na birače da osiguraju zemlji „čvrstu većinu" i upozorio na politički „nered” zbog planova ljevice.

Njegova nova premijerka Elisabeth Borne nazvala je Melenchona „super lažovom", a ministrica okoliša Amelie de Montchalin vidi ljevicu kao „opasnost" za Francusku i prijetnju od pokoravanja Rusiji. Konačno, ministar financija Bruno le Maire izjavio je da ljevičarski savez provodi ekonomski projekt koji bi vodio „direktno bankrotu".

Melenchon je uzvratio da je Macron „kaos" i da od Francuske pravi zemlju u kojoj se „više ne može živjeti". On brani svoj program i optužuje protivnike da igraju „na kartu straha”.

Pritom neki ekonomisti, na primer iz „Instituta Montaigne”, itekako sumnjaju da se Melenchonov projekt može financirati. Njegovi planovi su preskupi, samo povratak na mirovinu sa 60 godina procjenjuje se na 85 milijardi eura. Još milijardi bilo bi potrebno za zdravstvenu zaštitu, za povećanje minimalne plaće i druga socijalna davanja.

Ukratko, obećanja Jean-Luca Melenchona dovela bi do opasnog povećanja javnog duga u Francuskoj.

Što se može dogoditi?

Ukoliko, suprotno očekivanjima, ljevičarski savez Nupes osvoji većinu, Macron se može oprostiti od reformskih planova, posebno od kontroverzne mirovinske reforme. Predsjednik bi imao moć samo u vanjskoj i obrambenoj politici, a inače bi se morao pomiriti s ljevičarskim savezom.

Melenchon prijeti da će preuzeti mjesto premijera, ili će barem zahtijevati važna ministarska mjesta za ljevicu. Posljednja takva kohabitacija bila je 2002. između konzervativnog predsjednika Jacquesa Chiraca i socijalističkog premijera Lionela Jospina, i obično vodi u politički zastoj.

Bit će teško i ako nijedna od velikih skupina, ni Macronova stranka centra ni Melenchonova ljevica ne uspiju ostvari većinu. Politički sustav u Francuskoj nema mehanizme za izgradnju koalicija i predsjednik bi morao naći većinu za svako glasovanje ili uvjeriti pojedine zastupnike da promijene stranu.

Ako, pak, predsjednikova stranka ponovo postigne većinu, Macron može nastaviti ostvarivati svoje političke planove. Ipak, bio bi to kraj za mir u Narodnoj skupštini - veliki ljevičarski blok uvijek mu može zaprijetiti uličnim prosvjedima, a pojačani desničarski ekstremisti bi ga pritiskali zbog migracija i kriminala.

Kakav god bude rezultat u nedjelju uvečer - Emmanuelu Macronu će drugi mandat biti teži od prvog.