Katedrala, srednjovjekovne uličice, delikatese i vino - sve to povezano s ekologijom i održivim razvojem. Sve je to Freiburg i još mnogo više od toga...  Tako grad Freiburg (iz Breisgaua, jer ima jedan i u Švicarskoj u Üechtlandu) privlači turiste na internetu. I svatko tko je posjetio taj gradić u Baden-Württembergu na jugozapadu Njemačke, može potvrditi da je to tako.

Oko katedrale koja se počela graditi još u 12. stoljeću još uvijek ima srednjovjekovnih trgova i uličica s uklesanim Bächele - u prijevodu "potočić", ali riječ je zapravo o kanalićima koji su još u davno doba s ulica odvodili sve što građani nisu željeli oko sebe: kišu, otopljeni snijeg, a o ostalom bolje da ne govorimo. Oduvijek imućan Freiburg je smješten u srcu jednog od najboljih vinorodnih područja Njemačke, a povezano s činjenicom da je praktično na granici s Francuskom jamči i sladokuscima izuzetno iskustvo.

Makar su mnoge zgrade iz srednjeg vijeka, to je mlad grad: među nešto preko 200 tisuća stanovnika je tu i oko 40 tisuća studenata tamošnjeg sveučilišta i već zbog toga je oduvijek bio izuzetno ekološki orijentiran. On je bio među prvima koji je uveo različite kante za sortiranje otpada, a vozači automobila se tamo u najboljem slučaju - trpe. Jer glavno prijevozno sredstvo je bicikl. Povrh svega toga, u pravilo ponašanja građana pripada i društveni angažman: protiv atomske energije, protiv siromaštva, za održiv razvoj, za siromašne u svijetu. I naravno, za pomoć izbjeglicama.

Brutalno razbijena idila

Nad tom idilom su se nadvili mračni oblaci: sredinom listopada je 19-godišnja studentica medicine Maria L. nađena mrtva u rijeci Dreisam. Posljednje što se znalo o njoj jest da je bila na jednoj proslavi i da je - kako drugačije nego biciklom nakon toga krenula kući. Tamo nikad nije stigla, nego je silovana, ubijena i njezino tijelo je bačeno u rijeku.

Po tragovima na mjestu zločina, policiji nije dugo trebalo da otkrije najvjerojatnijeg počinitelja: to je 17-godišnji izbjeglica koji je sam, kao maloljetnik, došao u Njemačku iz Afganistana prošle godine. To je nešto što je šokiralo ne samo Freiburg: Maria L. je i sama bila aktivna u organizacijama za pomoć izbjeglicama. I sad je postala žrtva jednog od njih?

Uwe Maucher je novinar u Badische Zeitungu i izvještava o ovom slučaju. Pomno prati i reakcije u socijalnim mrežama na internetu i vidi kako se mišljenja sve više sučeljavaju: "Tu su jedni koji kažu da su oduvijek znali da će se tako nešto dogoditi. A tu su i drugi koji pišu da je to usamljen slučaj i da je potpuno pogrešno sada paušalno optuživati sve izbjeglice. Ali duh tih rasprava je sve oštriji i odvratniji."

Zapravo i obitelj ubijene studentice nije željela samo tako bilo koga optuživati. U osmrtnici za ovako nasilno ugušen "jedini tračak sunca u našoj obitelji" se svi pozivaju da, umjesto cvijeća daruju novac katoličkoj udruzi koja se bavi obrazovanjem u Bangladešu - ili studentskoj udruzi Weitblick iz Freiburga koja je aktivna u pomoći izbjeglicama.

Na ulici su još manjina

Mnogi nisu nipošto dobro prihvatili takvu toleranciju: tu studentsku udrugu je na socijalnim mrežama pogodio pravi "shitstorm" mržnje i objeda, a čitav slučaj je postao i ozbiljan politički problem. Javio se i gradonačelnik Freiburga Dieter Salomon koji pokušava umiriti strasti riječima kako je činjenica da je "počinitelj po svemu sudeći mladić iz Afganistana voda na mlin svima koji su 'oduvijek' znali kako su izbjeglice užasni ljudi. Ali ja vas jednostavno molim da diferencirate stvari i vjerujem da mnogi građani Freiburga to i čine. On jest počinio užasan zločin, ali to ne znači da i svi ostali to čine."

Barem na ulici, čini se da je to tako: desno populistička stranka AfD je smjesta pozvala na prosvjede protiv ove "Merkeličine politike" jer desničari smatraju kako je Maria L. "žrtva kulture dobrodošlice Angele Merkel". No u nedjelju nakon otkrića počinitelja su desni populisti okupili tek tridesetak prosvjednika i istovremeno je došlo tristotinjak građana Freiburga na protuprosvjede.

Ali lokalni novinar nam govori kako se gradom počeo širiti strah. Samo nekoliko tjedana nakon što je nađeno tijelo Marie L. je nestala i jedna 27-godišnja žena u Endigenu, mjestašcu sasvim blizu Freiburga. Ona je otišla na svoje redovito trčanje i također je postala žrtva silovatelja i ubojice: tek četiri dana kasnije je otkriveno njezino tijelo. Ništa ne ukazuje da ubojstvo te žene ima ikakve veze sa Mariom L. niti da bilo kakav trag vodi prema nekom od došljaka ili izbjeglica, ali raspoloženje se promijenilo. Osobito žene  sada nerado same odlaze na trčanje, a i nakon izlaska radije zajednički odlaze kući.

Nepovjerenje i nesigurnost

"Taj osjećaj nesigurnosti se već odavno počeo stvarati", priznaje nam Uwe Maucher. I na žalost, u tome pridonose i neki došljaci i izbjeglice. U parku iza kolodvora u Freiburgu (Stülinger Kirchplatz) se lako može kupiti gotovo svaka vrsta droge i posao očito drži banda iz Gambije. "Policija je tamo već nekoliko puta intervenirala, ali očito ne može to zaustaviti. To je postala 'no-go-area', mnogi se tamo uopće više ne usuđuju zalaziti." Isto tako, osjetan je porast džepara: "Tu se na žalost mora reći kako su većina vjerojatnih počinitelja doista tražitelji azila u Njemačkoj. I sad su došla ta ubojstva. To je doista promijenilo raspoloženje u gradu."

Naravno da golema većina od onih koji su u proteklih mjeseci došli u Freiburg ne čine nikakve probleme i sami su šokirani zbog tog ubojstva, baš kao što osuđuju svaki kriminal. I novinar Badische Zeitunga ne misli da će se raspoloženje potpuno promijeniti: "Ovo je liberalan i otvoren grad i to se neće tako brzo promijeniti." Ali ipak i dodaje: "Ali ako uzmemo internet i socijalne mreže kao mjerilo, onda tu više ne bih bio tako siguran."