Na godišnjicu osnutka Narodne Republike 1. listopada Xi Jinping je, kao i svake godine, održao govor. Kao i ranijih godina kineski vlastodržac je govorio i o Tajvanu. Xi tvrdi da je ta otočna republika dio Narodne Republike Kine, što nije točno, jer Komunistička partija Kine nikad nije vladala tim otokom. Otok na kojem vlada demokracija je Xiju trn u oku, jer se boji da bi slobodarski primjer koji pokazuju 23,5 milijuna Tajvanki i Tajvanaca mogao potaknuti ljude u Narodnoj Republici da ih oponašaju.

Stručnjaci vide 2027. godinu kao moguću godinu kineskog napada na Tajvan. Jer tada bi, kaže se, trebala biti završena modernizacija kineske vojske. Presudno za računicu Pekinga mogli bi biti pitanje, hoće li Sjedinjene Američke Države pružiti pomoć svom savezniku Tajvanu. Na to su se Sjedinjene Države zakonski obvezale u slučaju kineskog napada. Američki predsjednik Joe Biden u više je navrata naglašavao da će u slučaju napada pomoći savezniku, ali ne navodeći točno kako bi ta pomoć mogla izgledati.

Za Peking je važno, ne samo kod određivanja odgovora na to pitanje, tko će u studenom pobijediti na američkim predsjedničkim izborima. Ako pobijedi Donald Trump međusobni odnosi dviju zemalja mogli bi se dodatno pogoršati. Istovremeno, Trump je za vrijeme dok je bio predsjednik SAD-a pokazao neke slabosti koje bi Peking mogao iskoristiti. Xi se dodvoravao Trumpu i obilato ga ugostio u dvorani sa zlatnim ukrasima. Osim toga Trump je u više navrata iznosio netočnu tvrdnju da Tajvanci svojom industrijom čipova, u kojoj Tajvan već desetljećima prednjači u svijetu, oduzimaju Amerikancima radna mjesta. Sve u svemu, vjerojatno će zaključak Pekinga glasiti da bi drugi mandat Trumpove administracije mogao značiti mogućnost „deala" o Tajvanu. Istovremeno bi, međutim, takav mandat bio povezan s neredom i kaosom, što u Pekingu uopće ne vole.

Cilj: podjela Zapada

Kaosa i nereda, to znaju u Pekingu, neće biti ako pobijedi Kamala Harris. Ali, ako Harris postane predsjednica to bi značilo nastavak politike prema Kini koju je vodila Bidenova administracija, koja u Kini vidi konkurenta i suparnika. I glede pitanja Tajvana Kamala Harris će vjerojatno nastaviti Bidenov kurs i dalje učvršćivati i jačati sve saveze u Aziji.

Bitan sastavni dio strategije Xija Jinpinga je nastojanje da se podijeli zapadne saveznike i potakne ih na zastupanje različitih pozicija. Ako Harris bude predsjednica Sjevernoatlantski savez će biti ojačan i teško će biti izazvati podjelu. Europske sankcije, uz one američke, koje bi sigurno uslijedile u slučaju kineske invazije na Tajvan, kinesko gospodarstvo ne bi moglo podnijeti.

Sve to govori u prilog tezi da mogući datum kineskog napada na demokratski Tajvan ne ovisi toliko o unutarnjim nego o vanjskim čimbenicima. Peking se neće upuštati u rat protiv SAD-a i njegovim europskih saveznika. Ako Trump pobijedi Xiju bi moglo uspjeti podijeliti zapadne saveznike. Ali moguće je da bi se pod Donaldom Trumpom još više pogoršao odnos Washingtona prema Narodnoj Republici. Za Kinu bi znatno bolje bilo da američka predsjednica bude Kamala Harris, nego da predsjednik ponovo bude Donald Trump.

Alexander Görlach viši je suradnik pri Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i pomoćni profesor na Gallatin School pri Sveučilištu New York, gdje predaje demokratsku teoriju. Nakon boravka u Tajvanu i Hong Kongu ova regija svijeta, posebice uspon Kine i što ona znači za demokracije u Aziji, postala je njegova glavna tema. Bio je na raznim pozicijama na Sveučilištu Harvard te na sveučilištima Cambridge i Oxford. Alexander Görlach živi u New Yorku i Berlinu.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.