Samo mjesec dana nakon pokušaja državnog udara u Južnoj Koreji susjedni Tajvan suočava se s ustavnom krizom. Obje zemlje imaju zajednički izazov: politička moć je podijeljena između dvije stranke. U Južnoj Koreji je s jedne strane konzervativni predsjednik, a s druge liberalna većina u parlamentu. Na Tajvanu je situacija obrnuta: liberalna Demokratska progresivna stranka (DPP) ima predsjednika i vladu, dok parlament kontroliraju konzervativni nacionalisti iz Kuomintanga (KMT).

Na Tajvanu su nacionalisti ti koji izazivaju krizu. Oni žele ponovo pregovarati o pravilima prema kojima bi sedam trenutno praznih mjesta na Ustavnom sudu trebalo biti popunjeno. Vlada je predložila sedam kandidata, ali alat pritiska KMT-a (Kuomintang) je odbijanje potvrde tih prijedloga, čime je rad suda paraliziran.

Iako se od predsjednika Tajvana Lai Ching-tea ne očekuje da ovaj problem iskoristi kao izgovor za proglašenje izvanrednog stanja, za razliku od suspendiranog južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeola koji je to učinio, situacija ostaje ozbiljna. Ako Lai ne popusti, Tajvan bi se mogao suočiti s ozbiljnom ustavnom ili demokratskom krizom, sličnom onoj u Južnoj Koreji. To bi se dogodilo u trenutku kada je od ključne važnosti da Taipei ostane politički funkcionalan.

Kuomintang: propekinška propaganda na Tajvanu

S obzirom na skoro preuzimanje dužnosti Donalda Trumpa kao predsjednika SAD-a, prijetnje iz Kine i napetosti u Tajvanskom tjesnacu i na Filipinskom moru, Tajvanu je hitno potrebna snažna i stabilna vlast. Međutim, prema navodima kritičara, nacionalisti iz Kuomintanga (KMT) namjerno podrivaju tu stabilnost svojim političkim djelovanjem.

Kuomintang (KMT) je tradicionalno blizak Pekingu i otvoreno bi podržao "ujedinjenje" s kineskim kopnom. I danas postoje nacionalisti koji veličaju svog nekadašnjeg vođu Čang Kai-šeka. On je bio protivnik Mao Zedonga u kineskom građanskom ratu, ali je 1949. poražen i povukao se na Tajvan, gdje je uspostavio teroristički režim. Čang i Mao nisu dijelili mnogo zajedničkog, osim uvjerenja da je otok Tajvan dio Kine. Današnji KMT je ista stranka koja je podržavala gotovo četiri desetljeća Čangove vladavine terora.

Međutim, danas samo mali broj stanovnika Tajvana dijeli stav KMT-a da budućnost otoka leži u približavanju Narodnoj Republici Kini. Većina građana u anketama jasno izražava svoj tajvanski identitet i ne želi mijenjati trenutni status quo. KMT zato mora posezati za raznim trikovima kako bi progurao svoju propekinšku agendu. S druge strane, ni liberalna Demokratska progresivna stranka (DPP) ne uživa nepodijeljenu popularnost. Stranka se suočava s kritikama, posebno među mladim glasačima, i mora dokazati da zaista predstavlja ljevičarsku snagu, kakvom se predstavlja, u svjetlu rastućih stanarina i troškova života.

Tajvan i Južna Koreja: nekadašnji primjeri demokratizacije

Ovdje se ponovno pokazuju sličnosti s Južnom Korejom. I tamo je povijest konzervativaca usko povezana s vojnom diktaturom. Obje zemlje, i Južna Koreja i Tajvan, započele su proces demokratizacije krajem osamdesetih godina. U oba slučaja prelazak na demokraciju postignut je kompromisom, gdje su bivši tlačitelji ostali dio političkog sustava. Obje zemlje pokazuju da je to na početku omogućilo nenasilan demokratski napredak.

Ali danas, trideset pet godina kasnije, postaje očigledno da totalitarni akteri, koji su se navodno transformirali u demokratske političare, ne žele odustati od svog autoritarnog naslijeđa. Oni mogu sabotirati demokratske projekte. Ova pojava trenutno je vidljiva u dvije istočnoazijske demokracije. To ima potencijalno katastrofalne posljedice za demokratski svijet u cjelini. Tajvan i Južna Koreja nekada su smatrani novim uzorima – uzorima koji su danas prijeko potrebni, s obzirom na krizu koja je pogodila demokracije u Starom i Novom svijetu.

Alexander Görlach viši je suradnik pri Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i izvanredni profesor na Gallatin School pri Sveučilištu New York, gdje predaje teoriju demokracije. Nakon boravka na Tajvanu i u Hong Kongu, ova regija svijeta, posebice uspon Kine i njezin utjecaj na demokracije u Aziji, postala je njegova glavna tema. Bio je na raznim pozicijama na Sveučilištu Harvard te na sveučilištima Cambridge i Oxford. Alexander Görlach živi u New Yorku i Berlinu.

Tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.