Jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi je bio jasan: Rat koji Izrael vodi protiv Hamasa u Pojasu Gaze je "očita agresija" protiv palestinskih civila i prijeti destabilizacijom cijelog Bliskog istoka. Blokiranjem isporuke hrane, lijekova i goriva Izrael čini "ratne zločine", dodao je. Njegova zemlja slovi kao prozapadna na Bliskom istoku i čak ima službene odnose s Izraelom od sredine 1990-ih - iako politički prilično hladne.

A sada su oni još i gori: “Svi moramo glasno i jasno ukazati na katastrofu koju izraelski rat znači ne samo za Pojas Gaze, već i za cijelu regiju”, rekao je Safadi na takozvanom Manama dijalogu Međunarodnog instituta za strateške studije u Bahreinu.

Fokus na patnji Palestinaca

Safadijeve riječi jasno pokazuju da se čak i arapske države koje su diplomatski priznale Izrael trenutno distanciraju od vojnog odgovora Izraela na teroristički napad Hamasa 7. oktobra. To što je Hamas u Njemačkoj, Europskoj uniji, SAD-u i drugim zemljama klasificiran kao teroristička organizacija, u ovom trenutku ne igra ulogu. Ono što je puno važnije je solidarnost koju mnogi građani u arapskim zemljama osjećaju prema Palestincima u Pojasu Gaze, posebno imajući u vidu visok i sve veći broj ubijenih otkako je tamo započela izraelske vojna odmazda.

No, arapske države za sada ne iskazuju spremnost sudjelovati u izgradnji novog političkog poretka nakon završetka rata u Pojasu Gaze – koji se trenutno još ne može ni predvidjeti. Te zemlje nisu spremne pustiti Izrael da radi što hoće, apotom čistiti njegov "nered", naglasio je Safadi. Slično su se izrazili i predstavnici Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Saudijske Arabije.

"Ne biti viđen kao neprijatelj"

Suzdržanost ima prvenstveno političke razloge. S jedne strane, tu je pitanje sigurnosti: hoće li Izraelu zaista uspjeti uništiti Hamas i učiniti ga bezopasnim. Safadi u to ne vjeruje. "Jednostavno ne razumijem kako se taj cilj može postići", rekao je on tijekom Manama dijaloga, prenosi Njemačka tiskovna agencija (dpa). "Hamas je ideja", rekao je i dodao da se ideja ne može uništiti bombama.

Preuzimanje političke ili čak vojne odgovornosti u budućem Pojasu Gaze, u kojem bi strukture ili barem simpatije među stanovništvom prema Hamasu mogle nastaviti postojati, dovelo bi Jordan u krajnje delikatnu situaciju - uključujući i moguću, na unutarpolitičkom planu opasnu optužbu za "suučesništvo". Safadi stoga političku budućnost obalnog pojasa ne vidi kao odgovornost Jordana ili drugih arapskih zemalja: "Dopustite mi da budem vrlo jasan", rekao je:  "Neće biti arapskih trupa koje će ići u Gazu. Nikakvih. Na nas se neće gledati kao na neprijatelja", rekao je Safadi.

Ambivalentan stav

To što se jordanski ministar vanjskih poslova posebno ističe svojom rezerviranošću vjerojatno nije slučajnost, kaže Nicolas Fromm, politolog sa Sveučilišta Helmut Schmidt u Hamburgu. "Jordan već dugo ima mirovni sporazum s Izraelom. Obje zemlje rade zajedno desetljećima. Zbog toga je kraljevstvo bilo i još uvijek je jako kritizirano u dijelovima arapskog svijeta", kaže Fromm.

Druge arapske države vjerojatno će biti u sličnoj situaciji, posebice one u Zaljevu. Neke od njih, poput UAE i Bahreina, sklopile su sporazume o normalizaciji s Izraelom prije samo nekoliko godina. Druge, poput Saudijske Arabije, su barem donedavno održavale dobre, neslužbene odnose. I one će se sada vjerojatno naći u dilemi, budući da se dijelovi stanovništva protive ovom smjeru. "Palestinsko pitanje još uvijek igra glavnu ulogu u arapskom svijetu i ima veliki emocionalni i politički potencijal za mobilizaciju", kaže Eckart Woertz, direktor GIGA instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu. Političari na vlasti ne mogu, kaže Woertz, ignorirati raspoloženje stanovništva.

Međutim, barem bi neke zaljevske države mogle imati prilično ambivalentan stav prema ratu u Gazi, kaže Woertz: "Neke [arapske] države imaju vrlo kritičan odnos s Hamasom. To je ogranak Muslimanskog bratstva, koje je aktivno u Egiptu, Saudijskoj Arabiji i slovi kao teroristička organizacija u Emiratima." Vlade tih zemalja mogle bi tako, smatra Woertz, potajno biti sretne ako bi Hamas u Pojasu Gaze bio neutraliziran ili barem ograničen u njegovim mogućnostima. Istovremeno, međutim, i u tim arapskim prijestolnicama vide patnju civilnog stanovništva, kaže ovaj njemački stručnjak.

Financijska suzdržanost

Još jedan veliki izazov nakon završetka rata vjerojatno će biti pomoć Pojasu Gaze, koji je već bio ekonomski osiromašen prije početka rata, kako bi ponovno stao na noge. Područje koje su Izrael i Egipat godinama uzastopno blokirali, teško da će to moći učiniti samo. "Ipak nitko, ni Izrael, ni Amerika, ni arapske države, ni palestinski čelnici, ne žele preuzeti odgovornost za to", navodi časopis The Economist, sumirajući rezultate sastanka u Manami. Čak i prije rata, bogate zaljevske države su polako odustajale od diplomacije zasnovane na ostvarivanju utjecaja preko financijske podrške, navodi The Economist u svojoj analizi..

Kao rezultat toga, možda oni neće biti voljni financirati buduću obnovu. “Već su obnovili Pojas Gaze nekoliko puta”, citira list neimenovanog zapadnog diplomatu. Ako obnova Pojasa Gaze "nije dio ozbiljnog mirovnog procesa, oni neće platiti", citira se dalje.

Stručnjak za Bliski istok Woertz također vidi trajno političko rješenje samo u stvaranju dvije države, kao minimalni preduvjet za mogući kasniji arapski angažman u obnovi Pojasa Gaze: "Ne može biti da obnavljate svakih nekoliko godina i onda se ponovno ruši. Na ovo se vjerojatno slično gleda i u Europskoj uniji i zaljevskim državama", kaže on. Općenito gledano, zaljevske države bile su financijski suzdržanije posljednjih 15 godina, dodaje politolog Fromm.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu