Odgajati djecu u velikim gradovima - za mnoge roditelje u Njemačkoj je to još do prije deset godina bila predodžba koja je graničila s hororom. Zato su htjeli van - u predgrađa ili još dalje - na "pravo" selo. Shvatili su u međuvremenu da to ima svojih prednosti, ali i mana. U većini slučajeva treba imati dva automobila: s jednim se tata vozi na posao, s drugim mama razvozi djecu po školama, tečajevima jahanja, plesa, engleskog. Rezultat takvih potreba i ustroja života su razbijeni krajolici, razvučeni gradovi okruženi pojasom stambenih naselja s kućama u nizu čija je arhitektura većinom potpuno nemaštovita i monotona, a ekološki gledano još i desetljećima kaska za svojim vremenom.

Renesansa gradova

U 21. stoljeću se, međutim, trend mijenja. "Grad doživljava renesansu", kaže Olaf Bahner, glasnogovornik Saveza njemačkih arhitekata (BDA). Upravo mlade obitelji s dobrim obrazovanjem žele natrag u grad. "Kada oba roditelja žele raditi u svojoj profesiji i pritom moraju koordinirati djecu, onda im je u gradu lakše, jer su kraći putevi do trgovina, obrazovnih i kulturnih ponuda", objašnjava Bahner.

Pritom se obitelji u kojima oba roditelja zarađuju ne žele međutim odreći ni prednosti seoske zajednice, stoga se mnogi udružuju u zajedničke građevinske projekte. "Kupe zajedno veći teren koji zjapi prazan u nekom naseljenom, središnjem kvartu, angažiraju arhitekta i zajedno izgrade veliku kuću", priča arhitekt Bahner. To ne samo da je jeftinije, nego ima i prednost da se poznanici koji žive u istoj kući mogu međusobno potpomagati, recimo, pri čuvanju djece. To je dobar model za budućnost, smatra Bahner, posebno u vremenima "individualizacije", u kojima se mlade obitelji moraju same snalaziti i nemaju infrastrukturnu podršku baka i djedova.

Townhouse - vlastita kućica u centru

Centralno smještena, s arhitektonskim rješenjima po mjeri - s tim argumentima investitori pokušavaju oduševiti klijente za townhouse, višekatnicu s vrtom smještenu na terenu sitne kvadrature u centru grada. Townhouse - to je trenutno glavni hit u velikim njemačkim gradovima. A cijena im nije mala. U Berlinu - od 2.500 eura po četvornom metru naviše, u Kölnu se ništa ne može dobiti ispod 3.000. To, međutim, nije previše za moderne obitelji s dvije plaće koje sanjaju o idiličnom životu u vlastitoj kući usred grada.

I iza modela townhouse krije se ideja o malomještanskom životu usred velikog grada, jer često više townhousea stvara neku vrstu male seoske strukture - postoje zajednički prostori, zajedničko igralište, ulice su ili zone u kojima je dozvoljena brzina do 30 kilometara na sat ili potpuno zatvorene za automobile. Tako male gradske kućice imaju prednosti koje nude kućice u zelenoj provinciji, ali s tim da im je blizu sve što trebaju. U prilog ovakvim rješenjima govori i ekološka svijest: količina izgrađene povšine se smanjuje, štoviše, većina townhousea nastaje na mjestima koja su bila neiskorištena i zapuštena.

Urbani luksuz: živjeti na vodi

Prenapučenost, pogotovo u velikim gradovima poput Frankfurta na Majni, Hamburga ili Kölna, ne ostavlja međutim baš puno mjesta za novogradnju. U tim gradovima deviza glasi: iskoristiti stara zdanja i to na visokom nivou, na primjer, industrijska romantika sparena s ekskluzivnošću. Upravo to je jedan od trendova koji su otkrili gradski planeri koji su život na vodi proglasili najnovijom deluxe-modom.

Bilo u novoizgrađenoj stambenoj četvrti u hamburškoj luci, bilo na kelnskoj obali Rajne - tko si to može priuštiti, ulaže u stanove novogradnje na Labi ili Rajni. Ovi dijelovi su u rukama višeg sloja "koji prije nije živio u središtu grada", ukazuje Bahner. No i taj luksuzni segment kulture stanovanja u Njemačkoj je odraz izdiferenciranog društva koje želi sudjelovati u urbanom društvenom životu. Dio njega su, pritom, i stariji ljudi koji žele uživati u gradskoj ponudi raznih sadržaja. Neki zbog toga čak i prodaju svoje kućice u zelenilu.

Autorica: Sabine Oelze (dd)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm