Istražni je odbor ustvrdio da Pentagon nema pojma gdje je nestalo oko četiri posto od oko pola milijuna minobacača, poluautomatskih pištolja i strojnica, za koje su američki porezni obveznici platili oko 130 milijuna dolara. To je približno 14.000 komada različitog oružja koje je nestalo negdje na putu za Bagdad, a nema puno izgleda da se ikada ustanovi gdje je to oružje završilo. Vojska je, naime, napravila popis serijskih brojeva za samo četiri posto od ukupne pošiljke. U cijelom svijetu inače vrijedi pravilo da se uvijek prave popisi sa serijskim brojevima oružja. Kao obrazloženje za tako nemarno obavljen posao visoki su vojni predstavnici u Badgadu za New York Times izjavili: "Nismo znali da ti propisi vrijede i za nas." Pentagon zbog toga ne može otkriti je li oružje nestalo prije nego što je uopće krenulo za Bagdad, nakon što je stiglo do iračke vojske, ili je završilo u rukama pobunjenika."
Osobito je neugodan detalj da je među nestalim oružjem i preko 700 pušaka za snajperiste i to upravo u vrijeme kada je zabilježen znatan porast broja žrtava među američkim vojnicima koji su ubijeni iz snajpera. Odbor je također konstatirao da je Pentagon Iračanima isporučio oružje - doduše ne u tolikoj količini kao što je bilo planirano, ali ne i dovoljno rezervnih dijelova i streljiva. To je jedan od razloga zbog kojih je Odbor došao do zaključka kako Iračani do daljnjega neće biti u stanju samostalno voditi brigu o sigurnosti u svojoj zemlji. Drugi je razlog taj što je do sada obučeno premalo stručnog iračkih snaga, a kad je riječ o logistici, i dalje sve ovisi o Amerikancima. Zbog toga nema puno izgleda da bi Amerikanci uskoro mogli početi s povlačenjem barem jednog djela svojih postrojbi, kako je to predsjednik Bush s vremena na vrijeme najavljivao. Sve to povećava i onako veliki pritisak na republikance neposredno uoči izbora za Kongres, pri čemu je pitanje Iraka najveći kamen oko vrata.