Od ukupno 130 nasilnih djela motiviranih neprijateljstvom prema strancima u protekloj godini, 61 se dogodilo na području Berlina ili takozvanih novih saveznih zemalja, odnosno pokrajina nekadašnjeg DDR-a na istoku zemlje. Na tom području, pak, živi tek 17 posto njemačkog stanovništva. Unatoč tome je, prema informacijama Mitteldeutsche Zeitunga, na njemu zabilježeno 47 posto svih rasistički motiviranih napada. Ovaj list se u svojim navodima poziva na statistiku njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova. Ono je na upit Stranke zelenih obradilo i objavilo ovu statistiku.

Aktualni podaci za istok zemlje znače porast broja rasističkih incidenata od 40 posto u odnosu na godinu prije. Te brojke su alarmantne, ali ne nužno i iznenađujuće, smatra Robert Lüdecke, glasnogovornik Zaklade Amadeua Antonija. Ova organizacija sa sjedištem u Berlinu samu sebe predstavlja kao "inicijativu za civilno društvo i demokratsku kulturu".

Pegida ugrijala atmosferu

U posljednje dvije godine su napadi na strance postali znatno učestaliji, kaže Lüdecke. Tome su, objašnjava, pridonijele i demonstracije Pegide u nekadašnjim istočnonjemačkim saveznim zemljama."Rasističko nasilje se događa tamo gdje je atmosfera već ionako napeta", kaže Lüdecke u razgovoru za DW.

Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova razlikuje u svojoj statistici rasistički motivirano nasilje - dakle, ciljane napade na strance - od desnoekstremistički motiviranog nasilja. U takvo spadaju napadi na meti kojih se mogu naći i Nijemci koji pokušaju zaštititi migrante te tako i sami postaju cilj. Broj ovih desnoekstremistički motiviranih napada je puno viši od rasistički motiviranih.

Tako je Ministarstvo unutarnjih poslova predočilo podatak o 1.029 ovakvih incidenata u 2014. Kod njih u učestalosti uvjerljivo prednjači Sjeverno Porajnje-Vestfalija (NRW) s 370, slučajeva, ispred Berlina, Saske i Brandenburga (pritom treba napomenuti da je NRW s preko 17 milijuna stanovnika najmnogoljudnija savezna zemlja u Njemačkoj, op.ur.) Lüdecke to objašnjava tradicionalno snažnom neonacističkom scenom u NRW-u, u kojoj mnogi ne prežu niti od nasilja.

Ne samo problem istoka zemlje

Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine njemačka je vlada investirala velika sredstva u stvaranje struktura prevencije. Financijski su se podupirala i privatna savjetovališta za žrtve politički motiviranog nasilja. Na zapadu zemlje, međutim, do danas nedostaje ova infrastruktura. "Na desnoekstremističko nasilje se u zapadnim saveznim zemljama uvijek gledalo kao problem istočnih saveznih zemalja", ukazuje Lüdecke. Iznimka je jedino NRW: tamo postoji mreža savjetovališta i možda je upravo to razlog što su brojke ovdje tako visoke. U njoj se, naime, ovakvi slučajevi stvarno prijavljuju i registriraju za razliku od prakse u mnogim drugim saveznim zemljama. Ali broj neprijavljenih desnoektremistički motiviranih nasilničkih incidenata na području čitave Njemačke je, bez dvojbe, puno veći nego što stoji na papiru.