"Voilà." Laganim pokretom ruke Emmanuel Macron baca bocu vode u zrak. Boca se precizno jednom oko vlastite osi okreće i završava čvrsto na stolu. "Bottleflip" se zove taj trik, viralni fenomen iz prošle godine. A viralan je bio zatim i Macronov video na Twitteru u kojem za vrijeme izborne kampanje izvodi taj trik. Taj uvjereni Europljanin je u drugom krugu predsjedničkih izbora, u kojemu mu je protivnica bila desna populistkinja Marine Le Pen, mutirao u spasitelja i - "voilà" - postao najmlađi predsjednik Francuske.

Tijekom prvog samita s drugim državnicima ta mlada politička zvijezda nije morala dugo tragati za njemu jednakima: slike njegovog susreta s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom su izazvale oduševljenje. A dok je Austrijska narodna stranka (ÖVP - Österreichische Volkspartei) kao svog kandidata za kancelara u izbornu trku poslala 30-godišnjeg ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza, u Njemačkoj je jedino o čemu se još prije početka izbornog ljeta govorilo to da je došlo do slabljenja velike popularnosti koja je nastala oko Martina Schulza, kancelarskog kandidata njemačkih socijaldemokrata. Jedino što sada privlači pozornost je ostavka socijaldemokratskog premijera pokrajine Mecklenburg-Zapadna Pomeranija zbog bolesti, a čiju funkciju bi sada trebala preuzeti 43-godišnja njemačka ministrica obitelji Manuela Schwesig.

Recept za uspjeh

Što jedan mladi i perspektivni političar mora imati da bi se u njemu ili njoj moglo vidjeti jednog Macrona, Trudeaua ili Kurza? "To su ljudi koji se znaju dobro ophoditi s medijima i koji zadovoljavaju jednu čežnju za karizmatičnošću", kaže politolog Uwe Jun sa Sveučilišta u Trieru. "Bez pozornosti medija bi uvijek ostajali u drugom redu." Pozornost, doduše, nije jamac za politički uspjeh, "ali preduvjet", pojašnjava Jun i dodaje: "Sama njihova mladost nije toliko odlučujuća, ali je važna, zato što se njome predstavlja svježina i usmjeravanje ka budućnosti." Stoga ne čudi kada se u Njemačkoj državni tajnici Jens Spahn (CDU) i Dorothee Bär (CSU) odjednom pojave kao gosti u emisiji poznatog satiričara Jana Böhmermanna kako bi kultivirali svoj mladalački imidž. I mladi naraštaji Christopher Lauer (SPD, prethodno Pirati) i Konstantin von Notz (Zeleni) su gostovali u emisiji.

"U Njemačkoj jako rijetko imamo političare koji već u starosnoj dobi prije 40. naglo polete prema gore", kaže politolog Jun i pojašnjava da to ima veze s regrutacijskim mehanizmima stranaka. "Oni koji žele napraviti karijeru u velikim strankama, u pravilu moraju imati još i jaku regionalnu vezu", kaže Jun. Uspon se od strane stranke pospješuje samo u slučaju da se već možete pohvaliti izbornim pobjedama ili vodećim funkcijama na lokalnoj razini, ističe ovaj politolog. "To se katkad prezirno naziva 'volovskim putem'."

Odskočna daska za mnoge karijere je njemački savezni parlament: u njemu sjedi razmjerno veliki broj mlađih zastupnika većih stranaka. Kandidati narodnih stranaka načelno imaju bolje šanse da putem izbornih lista dobiju zastupnički mandat, ali zato napredak unutar stranke traje duže. "U manjim strankama je u pravilu nešto lakše nego u većim", kaže Jun. Ali u tim manjim strankama je konkurencija veća jer su mogućnosti više ograničene.

Stranka odlučuje...

Oni koji iz dolaze iz nekog drugog područja i odluče se baviti politikom nemaju baš dobre izglede u Njemačkoj, napominje Jun, jer stranke nagrađuju lojalnost koja se ogledava kroz dugogodišnje stranačko zalaganje. Najbolji primjer za to je funkcija generalnog tajnika koja važi za mjesto na kojemu se može vlastiti politički profil takoreći "ispeći", a što bi služilo za kasnije funkcije i sljedeće korake na putu prema gore.

No, pored toga mladi profesionalni političari nemaju puno šansi. "Kurz je u Austriji unutar ÖVP-a jako guran naprijed", kaže Jun. U njemačkim strankama se takvo što aktualno ne može vidjeti, prije svega ne na vodećim pozicijama. Jun napominje da je uvijek iznova bilo kandidata koji su se nadali, ali koji su se na koncu ipak morali suzdržati: "Ni u CDU-u ne vidim da je gospođa Merkel ciljano promicala nekoga iz mlađe generacije."

...ali ona stari

"To su možda i konkurirajući zahtjevi za moći", kaže Jun. Na primjer u SPD-u, "zato što je dolazilo do puno promjena na vodećoj poziciji stranke ili zato što je nedostajalo vremena da bi se nekoga izgradilo." Tako se možda može objasniti odluka da se Manuelu Schwesig pošalje u Mecklenburg-Zapadnu Pomeraniju. Planirano postavljanje Manuele Schwesig za premijerku te pokrajine je primjer za to da ona "prema shvaćanju mnogih dolazi u obzir za vodeće pozicije, ali da nema medijsku karizmu kojom bi mogla masovno doći do izražaja."

Usto dolazi manjak mladog naraštaja. "Stranačke organizacije za mlade imaju problema s vrbovanjem novih članova", kaže Jun i ističe da u strankama uglavnom odlučuju srednje generacije, zastupnički klubovi i upravni odbori.

Mlade stranke: plodno tlo za mladu prinovu

Kad se u novije vrijeme u Njemačkoj govorilo o brzim usponima u politici, onda je to bilo često povezano s novim strankama. Jedan od tih primjera je Marina Weisband, političarka koja je s 24 godine zauzela jednu od vodećih pozicija u Piratskoj stranci. "Kod mladih stranaka imate šansu da relativno brzo kao nepoznati političar relativno znatno uspijete napredovati, zato što u tim strankama strukture još nisu tako etablirane te se i za nepoznate političare otvara jedno novo područje", kaže Jun. On kao daljnji primjer takvog uspona do jučer nepoznatih političara navodi i populističku Alternativu za Njemačku (AfD)

FDP-ov feniks koji se uzdignuo iz pepela: Christian Lindner

Kad bi postojao šou Njemačka traži političku zvijezdu, tko bi bio pobjednik? "Jedan bi mi tu pao na um koji bi mogao to postati", kaže Jun i navodi da bi to mogao biti Christian Lindner, lider njemačkih liberala (FDP). Lindneru se ipak pripisuje aktualna renesansa i dobri izborni rezultati te stranke. Kriteriji su u tom slučaju svakako ispunjeni: kao glavni tajnik i zastupnik u pokrajinskom parlamentu Sjevernog Porajnja i Vestfalije je već odradio stranački posao, dokazao lojalnost i zablistao s izbornim pobjedama. "To je znatno povezano s usponom Guida Westerwellea - da su mlađi mogli u FDP-u napredovati", kaže Jun. Tako da je i promicanje unutar stranke u Lindnerovom slučaju bilo tu. Ali i "medijska karizma", prema mišljenju ovog politologa.

No on neće postati njemački Macron, jer je njegova stranka jednostavno premalena za takvo što. "Najvišu poziciju koju gospodin Lindner može dostići je vjerojatno ministar vanjskih poslova", kaže Jun. "Više od toga neće ići."

A tu je još i Angela Merkel. I ona je nekoć bila političarka koja se brzo uspinjala na stranačkoj ljestvici i postala čak prva žena na čelu njemačke vlade, ali je ona ujedno i političarka koja je uspjela zasjeniti i odavno ugasle mlade političke zvijezde poput Karl-Theodora zu Guttenberga, i to čak na vrhuncu njegove karijere.