Mladi pijanist Christian Gassenmeier (19) je imao velike planove za 2020. godinu: u svibnju i lipnju nastupiti na tri glazbena natjecanja, u srpnju letjeti u Litvu zbog glazbenog usavršavanja, a onda ići u Italiju na još dva tečaja. Ali sve je to propalo, kao i brojni koncerti koje organizira njegova Visoka glazbena škola u Detmoldu. „To su stvari koje su me najviše boljele", kaže Christian u video-razgovoru za DW.

Samo je mogao otići na jedan tečaj u Italiji u rujnu. A i inače je ove godine malo toga mogao činiti, kaže on. Ranije je Christian intenzivno vježbao u svojoj glazbenoj školi. Ali, sad je morao vježbati na vlastitom klaviru – što nije idealno. Premalo je vježbao za mladoga glazbenika koji se sprema za profesionalnu karijeru – nikad više od četiri sata na dan. Ciljevi su otpali, motivacija splasnula. Christian kaže da je ponekad bio „jako lijen".

Put iz osobne krize našao je tako što je uvježbao nova glazbena djela i poboljšao osnovnu tehniku sviranja klavira. Sad sanja o novim izazovima, tako može ponovo koncentrirano vježbati.

Mora se tražiti čime se baviti

Mathilde de Maizière (19) je nakon mature u kolovozu 2019. otputovala u Peru kako bi tamo radila kao volonterka u jednom razvojnom projektu. Uvijek je sanjala o životu u inozemstvu: „Htjela sam naučiti jezik, doživjeti drugu kulturu.“ Nije htjela „raditi i putovati“, niti turistički putovati po svijetu.

U glavnom gradu Perua Limi Mathilde je pomagala u jednoj osnovnoj školi i jednom dječjem vrtiću. To nisu bile teške zadaće, kaže ona: biti s djecom, malo im približiti prirodu. U Limi nema tako puno zelenila. Skupa s djecom ona je u školskom vrtu uzgajala povrće. Jedan dječak se čudio salati: „Što, to je za jelo? Njemu je to bilo nezamislivo – salatu se kupuje na tržnici!“

Nakon samo sedam mjeseci Mathilde je morala prekinuti volontiranje. Putovanje nazad u Njemačku bilo je dugo i komplicirano. I to je bio veliki zaokret jer su svi planovi u Peruu propali. „Odjednom sam u Njemačkoj stavljena pred zadaću: okej, sad je vrijeme korone, mora si čovjek pronaći nešto čime će se baviti.“

Kolegice i kolege – „samo imena uz Zoom-pozadini"

Kako spontano organizirati pet mjeseci? Mathilde kaže da je to vrijeme intenzivno koristila za sebe: više se bavila sportom, šivala. Ali, više je tražila i kontakt s drugim ljudima – kako digitalno, tako i osobno.  Vrijeme korone joj je više pomoglo nego štetilo, kaže ona.

Ljetos se natjecala za studijsko mjesto i sad studira gospodarstvo na Visokoj školi za tehniku i gospodarstvo u Berlinu. „Što se tiče odluke za studija prednost je bilo to što sam se ranije vratila."

S digitalnom nastavom Mathilde, istina, jako dobro izlazi na kraj, kaže ona, ali čovjek mora sam vrlo strukturirano učiti. „Nisam još bila ni na jednom predavanju osobno.“ Smije se: „Svoje sveučilište još nisam vidjela.“ Osim toga „jako smiješno“ joj je da su kolegice i kolege studenti na video-konferencijama „samo imena na crnoj Zoom-pozadini ili kao glasovi“. Za većinu ne zna ni kako izgledaju. Ipak, na život s koronom tako se privikla da si može zamisliti još nekoliko semestara nastaviti tako studirati.

Korak prema samostalnosti

 Patricia Paule (28) je uspješno završila studij na Tehničkom sveučilištu u Münchenu i kako kaže „sve učinila za perfektan životopis: radila praktikume, posjećivala konferencije, objavljivala znanstvene radove, pokazala angažman i izvan sveučilišta“. Paralelno je radila za jedan od vodećih međunarodnih tehnoloških koncerna i savjetovala suradnike. Karijera je brzo napredovala, puno je radila, ali u jednom trenutku je primijetila: „Isplatilo se, ali meni je ponestalo energije."

U 2020-oj je htjela odseliti „u Irsku, još nekoliko godina skupljati iskustva“. Ona je već 2019. kombinirala rad i putovanja, a onda i pješačila iz Portugala u Španjolsku na Putu Svetog Jakova kako bi se nanovo orijentirala.

Ove godine je htjela dalje hodočastiti, već je bila u Španjolskoj, posjećivala rodbinu. A onda je u Španjolskoj došao lockdown: „Vrlo brzo su stvari postale ozbiljne.“ Slijedilo je komplicirano putovanje nazad u München uz više presjedanja jer su zrakoplovi bili popunjeni. A kad je stigla u Njemačku pitala se: „Što sada činiti? Moj plan se ne može ostvariti.“

Patricia Paule je već duže razmišljala da se osamostali kao trenerica i konzultantica za inovacijski menadžment. „Morala sam si postaviti pitanje: hoću li se vratiti u svoj bivši život kao namještenica ili ću se usuditi krenuti u samostalnu djelatnost – i to brže nego što sam mislila.“ Jedno joj se činilo krivim, drugo je zahtijevalo odvažnost i bilo je „skok u hladnu vodu“. Patricia ne žali da se odlučila na taj korak. „Kroz koronu sam dobila mali poticaj koji mi je trebao."

"Rush hour" života

Unatoč poteškoćama s kojima su se suočili ovih troje mladih ljudi s kojima je DW razgovarao ipak opušteno gledaju na 2020. godinu. Na pitanje, je li to bila izgubljena godina, svi troje odgovaraju: „Ni u kojem slučaju.“ Dakle, sa sretnim završetkom? Za ovih troje možda. Ali, općenito situacija mladih ljudi ostaje teška, upozoravaju sociolozi. „Ovaj povijesni rez pogađa karijere. A mladi ljudi se nalaze na početku svojih karijera. Zato njih to osobito pogađa“, kaže profesor Michael Corsten sa Sveučilišta Hildesheim u razgovoru za DW. On govori o „generaciji korona“.

To ne znači da je mladim ljudima nužno teže nego drugima. Ali, to je poseban rez, jer u dobi između 18 i 20 godina mnogi mladi ljudi postavljaju smjernice za svoj budući život. „Završili su školu, možda prvi put sele od roditelja, možda upoznaju životnog partnera ili partnericu ili barem partnera s kojim će živjeti skupa duže vrijeme. Možda će osnovati obitelj, početi studirati ili završiti studij", kaže Michael Corsten.

„Neki to nazivaju 'rush hour of life' – upečatljivo, ali to govori da brzo slijede važne odluke za biografiju.“

Ovaj sociolog trenutno provodi studiju o utjecaju korona-pandemije na mlade ljude. Na temelju istraživanja on pretpostavlja da će mnogi u krizi preispitivati svoje ranije ideale. „Može nastati diskurs: kako zapravo možemo drukčije živjeti?“

Stručnjaci kažu: korona-kriza je i šansa

Korona-pandemija je stanka za razmišljanje, potvrđuje Heike Solga, profesorica sociologije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu u intervjuu za DW. „Mnogi će reći: to je bilo moje omiljeno zanimanje, a sad vidim što se s njim događa u krizi, pa se pitam trebam li izabrati neku drugu struku ili neko drugo zanimanje.“

Solga analizira trendove na obrazovnom tržištu. Primjećuje da se neki mladi ljudi koji bi prije krize krenuli na strukovno obrazovanje danas odlučuju „za više obrazovanje. Prema načelu: kad je sve nesigurno, ostat ću radije u kontekstu koji poznajem.“

Hoće li kriza izazvana pandemijom dugoročno naštetiti mladoj generaciji, za odgovor na to pitanje je još prerano, kažu oboje stručnjaka. Ona je „izazov, ali i šansa“.