Tko je ikada imao sreću promatrati gibone u zoološkom vrtu ili čak u divljini, zna kako se oni okretno svojim dugačkim rukama hvataju za grane. No, ovi mali primati nisu samo talentirani za penjanje, nego i za pjevanje. Svako jutro oni  "priređuju" spektakularne vokalne izvedbe. Takav nastup traje do 30 minuta, a može ga se čuti i na nekoliko kilometara udaljenosti. 

Upravo to jutarnje pjevanje su istražili znanstvenici na Institutu za primate na Sveučilištu  Kyoto u Japanu. Oni su otkrili da se primati za vrijeme pjevanja koriste kompliciranom soporanskom tehnikom. Kod ljudi to uspijeva u pravilu samo obučenim opernim pjevačima. Znanstvenici su zadnje dvije godine promatrali  stariju ženku bijelorukih primata zajedno s njenim mužjakom u maloj prostoriji. Njegovatelj životinja je animirao je primate kroz vlastiti "poziv" na pjesmu. Znanstvenici su zabilježili 20 vrsta zvukova a ukoliko su u prostoriju "pustili" i određene količine plina helija, još daleko više - oko 37 različitih glasova.  

Promjene u vokalnom traktu

Rezultati su pokazali da je bjeloruki gibon očito u stanju svjesno kontrolirati svoj glas kroz promjene u formi vokalnog trakta, kao i u promjenama u usnoj i nosnoj šupljini. Bez obzira na helij koji je glas promijenio i jako povisio, kako bi ispuštala svoj tipičan glas, ženka gibona je reagirala i namjerno izmjenila oblik. Takvo reguliranje glasa, prema mišljenju stručnjaka, teško svladaju i operni pjevači. Istraživači to vide kao dokaz da giboni skoro uvijek za vrijeme pjevanja - bez naprezanja - koriste sopransku tehniku.

Istraživanje objavljeno u  "American Journal of Physical Anthropology" ukazuje na nova saznanja evolucije jezika gibona i otkriva da psihološki temelj ljudskog jezika nije tako jedinstven kao što se prije mislilo.