Zeleni tjedan je sajam superlativa. Sajamske dvorane su popunjene do posljednjeg kvadratnog metra. U 26 hala se predstavlja 1.658 izlagača iz 68 zemalja, a zemlja partner ovaj je put Latvija. Do 25. Siječnja u Berlinu će posjetiteljima biti prezentirane tisuće noviteta u sektoru hrane i delikatesa, jela i pića. U kuhinjama na licu mjesta se peče i kuha, može se zaviriti i na malo seosko imanje i steći dojam o tome kako poljoprivreda funkcionira. U dvije „životinjske“ hale sa svih strana se bleji, muče i grokće. Sve to lijepo izgleda, ali ovogodišnja fasada ne može prekriti skepsu s kojom su u 2015. krenuli poljoprivrednici i proizvođači hrane.

Nakon tri dobre godine, njemački agrar se bori s padom poslovanja. Na tržištima se promijenio smjer, žali se predsjednik Udruženja njemačkih seljaka Joachim Rukwied. "Mesni sektor i posebice cijene svinjetine i odojaka već neko su vrijeme pod pritiskom.“

U proteklom polugodištu opale su i cijene temeljnih prehrambenih namirnica poput mlijeka i žita. „Pod pritiskom su i šećer, voće i povrće i to naravno ima učinka u poljoprivredi“, dodaje Rukwied.

„Poplava“ europskih jabuka

Raspoloženje među seljacima je loše, jer je nakon dobrog uroda u mnogim zemljama-proizvođačima ponuda jednostavno veća od potražnje. Konjunkturni rast teče sporo, a uz sve to agrar muči i ukrajinska kriza odnosno ruski embargo. Zbog ruske zabrane uvoza europskih poljoprivrednih proizvoda dodatno je narasla prekomjerna ponuda unutar Europske unije. To Rukwied objašnjava na primjeru proizvodnje jabuka.

Iz Njemačke je u smjeru Rusije godišnje išlo samo oko 25.000 tona jabuka, a iz Poljske čak oko 600.000 tona. „Ta (poljska, nap. red.) količina sad stiže na unutarnje tržište EU-a i u kombinaciji s dobrim ovogodišnjim urodom dovela je do toga da je cijena stolne jabuke u samo godinu dana opala sa 60 na 20 centi po kilogramu. Kod voća koje se koristi za proizvodnju sokova uopće više ne možemo govoriti o cijeni, poljoprivrednici za kilogram voća dobiju dva centa.“

Sajam koji povezuje Istok i Zapad

Na Zelenom tjednu Rusija ima, unatoč svim napetostima, veliki štand u dvorani broj 2. Mogućem skorom ukidanju embarga nadaju se ponajprije proizvođači voća i povrća ne žele dozvoliti da im se poslovni odnosi potpuno ugase. Za Christiana Gökea, glavnog voditelja poslova na Berlinskom sajmu, to je jako važno.

On to shvaća i kao potvrdu vrijednosti Sajma. „To nam jako uvjerljivo pokazuje kakav gospodarsko-politički rang, koji agrarno-politički značaj ima ova priredba. To dokumentira i funkciju koju već desetljećima ima Zeleni tjedan: to je naime sajam koji povezuje Istok i Zapad. Sajam je oduvijek bio najvažnija platforma za dijalog cijelog poljoprivrednog sektora.“ Osim 100.000 stručnih posjetitelja u Berlinu se očekuje i dolazak oko 150 političara iz cijelog svijeta. Tijekom desetodnevnog sajma održava se oko 300 konferencija, kongresa i seminara te najveća svjetska konferencija ministara agrara.

Strah od hormona

Jedna od tema na kojima će se voditi najžešće diskusije će biti TTIP, Transatlantski sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i SAD-a. Poljoprivreda i prehrambena industrija u načelu podržavaju slobodnu trgovinu, ali šef Udruge seljaka Rukwied naglašava da se pritom mora pridržavati europskih standarda kvalitete i proizvodnje. „Mi ne želimo hormonsko meso na europskim, na njemačkim tanjurima. Mi ne koristimo hormone i ubuduće to nećemo raditi.“

Uporaba hormona rasta što je uobičajeno u američkoj poljoprivredi, u praksi znači smanjenje troškova i veću zaradu, kaže Rukwied. I organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da bi se jeftinije meso iz SAD-a moglo probiti na tržište EU-a i tako naštetiti ovdašnjim proizvođačima.

Teme je i TTIP

Trgovina mora biti poštena, zahtijeva Christoph Minhoff, šef Saveznog udruženja njemačke prehrambene industrije. Njegov sektor podržava TTIP. „Budući da na razini Svjetske trgovinske organizacije nema uspjeha po pitanju slobodne trgovine, potrebna su nam ta bilateralna strateška partnerstva zato što ona dobivaju sve više na značaju za naš sektor.“ Industrija hrane je orijentirana izvozu i zato „nam treba takav sporazum, koji će na koncu biti uspješno zaključen u našem interesu“.

Njemačka prehrambena industrija trećinu svoje proizvodnje prodaje u inozemstvu. U 2014. godini izvoz je porastao z 5,6% na ukupni izvozni volumen od 56,3 milijardi eura. Ali to nije bilo dovoljno za nadoknadu slabog poslovanja kod kuće. Ukupno je promet opao za 1,1% na 173,2 milijardi eura.

„U međunarodnoj tržišnoj utakmici raste pritisak konkurencije, prodajne cijene stagniraju“, žali se Minhoff i upućuje na „visoke troškove energije i uvođenje minimalne plaće“ u Njemačkoj. U trgovini prehrambenim namirnicama sve je nekako povezano jedno s drugim, a zbog toga nije baš jednostavna pregovaračka pozicija tog sektora: „Sve više rastu zahtjevi kad se radi o hrani, proizvodima i proizvođačima“.

Što je s masovnim uzgojem životinja?

Od tog bi razvoja mogli profitirati bio-poljoprivrednici. Oni se nadaju da će se, nakon višegodišnje stagnacije, sad više imanja prebaciti na ekološku poljoprivredu. Njemačke savezne pokrajine su povisile poticaje za tu vrstu agrara, a i konvencionalni proizvođači mesa žele „ugoditi“ želji potrošača koji zahtijevaju pojačanu zaštitu životinja.