Srbija i Bosna i Hercegovina su jedne od rijetkih zemalja, ne samo regije nego i čitavog svijeta koje nisu članice Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation). To ne znači samo punu integraciju u sustav međunarodne trgovine, nego je članstvo u WTO i formalna pretpostavka za pristup Europskoj uniji.

Zato je Beogradu iz Bruxellesa preporučeno da, između ostalog, uskladi i svoje zakonodavstvo kada je riječ o trgovini i prometu genetski modificiranim organizmima kako bi bili u skladu s europskim propisima. No, to nailazi na protivljenje građana Srbije gdje ispitivanja svjedoče kako se većina protivi bilo kakvim genetski modificiranim biljkama ili životinjama na njenom teritoriju.

No, srbijanski ministar poljoprivrede Dragan Glamočić ipak smatra kako se tamošnji zakon mora promijeniti "prvenstveno zbog zaštite potrošača i tržišta u Srbiji“: "Uzgoj genetski modificiranih proizvoda neće biti dozvoljen na teritoriji Srbiji. Ali što se tiče prometa, to se mora uskladiti sa zakonodavstvom EU-a“, smatra ministar Glamočić.

„To ne znači da ćemo mi dozvoliti sav promet i da će to biti stihijski. Postoje precizne regulative kako se to radi i sigurno zdravlje potrošača neće biti ugroženo, kao što nije ugroženo ni zdravlje potrošača u EU.”

Gdje su dokazi o štetnosti?

I dok se u Srbiji lome koplja oko genetski modificirane hrane, postavljaju pitanja koliko se može nadzirati uvoz takvih proizvoda sve do naslova “tko to hoće da truje narod”, činjenica je kako niti u samoj Europskoj uniji nema jedinstvenog stava oko upotrebe i utjecaja takve modificirane hrane. Jedni tvrde kako i nakon više od 15 godina uzgoja i potrošnje u svijetu još nema konkretnog dokaza o štetnosti na zdravlje ljudi, životinja i okoliša.

Drugi pak uporno tvrde kako je hrana bez genetski modificiranih organizama temeljni uvjet za zdravu i kvalitetnu ishranu, a da je dokazano i kako takav uzgoj već zbog pesticida uzrokuje zagađenje vode i zemljišta.

“Ne postoji znanstveni nalaz koji bi rekao da ćete, ako jedete genetski modificiran kukuruz, recimo kokice ili kukuruzne pahuljice, odmah oboljeti ili da ćete od toga umrijeti. Imamo istraživanja koja pokazuju da možda postoji rizik, utjecaj na neke parametre u krvi ili funkciju jetre. Za sada imao samo indikacije potencijalnog rizika, ali jednostavno ne znamo dovoljno o tome”, kaže za DW Mute Schimph, stručnjak za poljoprivredu iz europskog sjedišta organizacije “Prijatelji Zemlje”.

Meso bez oznaka

Ali i bez takvih znanstvenih dokaza, među potrošačima u Europskoj uniji postoji golem otpor prema proizvodima koji u svom sastavu imaju genetski modificirane organizme. Zato najvažniji europski trgovinski lanci tvrde kako uopće nemaju u ponudi takve proizvode, ili se u specifikaciji nekih proizvoda, sitnim slovima, ipak priznaje nazočnost genetski modificiranih tvari.

Međutim iz ovakvog označavanja su izuzeti meso, mlijeko i jaja životinja koje se danas, bar djelomično, hrane genetski modificiranom hranom, prvenstveno sojom i koja u Europu stiže iz Sjeverne i Južne Amerike: “I tu se postavlja pitanje transparentnosti u EU. Morate označavati proizvod ako sadrži 0,5 posto genetski modificiranih tvari, ali ako kupujete meso, mlijeko ili jaja, ta informacija nije obavezna." To je razlog, objašnjava Schimph, da se i u Europskoj uniji traži promjene u označavanju prehrambenih proizvoda. Točnije, nije samo pogođena hrana, jer ima i lijekova koji sadrže genetski modificirane organizme.

Usprkos brigama građana Srbije, niti u Europskoj uniji nema mnogo prijatelja genetski modificiranih biljaka i životinja. Jedina modificirana biljka čiji je uzgoj uopće dozvoljen jest jedna sorta kukuruza, ali čak i taj kukuruz je zabranilo devet zemalja, među kojima su Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, Mađarska i Italija. Najveći proizvođači ove sorte su Španjolsja, Portugal, Češka, Slovačka i Rumunjska, ali i tako se taj kukuruz prostire na manje nego 0,1 posto obradivih površina u EU.

Makar se mnogi time nadaju kako je Europa pokazala kako nije zainteresirana za biotehnološke vratolomije, međunarodni biokemijski koncerni ne gube nadu. Na listi čekanja odobrenja za uvoz u Europsku uniju je 11 genetski modificiranih vrsta i novih 46 proizvoda za prehranu ljudi i životinja koji u sebi imaju genetski modificirane organizme.