Kada se novinarka i majka Mareice Kaiser prije nešto manje od godinu dana preko Twittera upitala što da rade oni roditelji „koji jednostavno više ne mogu", opisala je stanje mnogih roditelja u Njemačkoj. Pod hashtagom #Coronaaeltern (Korona-roditelji) dali su si preko društvenim mreža oduška i opisivali su kako je to živjeti između kućnog ureda i kućnog školovanja.

U tom trenutku prvi, tvrdi lockdown je na snazi bio već nekoliko tjedana, sve škole i svi vrtići su bili zatvoreni. Isto kao i sportske dvorane i igrališta. Bilo je zabranjeno i sastajati se s prijateljima. Dani unutar vlastita četiri zida postali su izazov unatoč sportskim i obrazovnim videima na YouTube-u.

Šefovi u poduzećima su dalje od svojih zaposlenih očekivali 100-postotni učinak unatoč otežanim okolnostima, a učitelji su na kraju radnog dana očekivali preslikane i preko maila poslane ispunjene listove s riješenim zadacima. Tako nije bilo samo u Njemačkoj. O sličnim iskustvima su preko istog hashtaga svjedočili i roditelji iz drugih zemalja.

Strah za budućnost i strah od burn-outa

Godinu dana kasnije o nekom poboljšanju situacije ne može biti ni riječi. Naprotiv. Njemačka se, prema podacima epidemiološkog Instituta Roberta Kocha, nalazi usred trećeg pandemijskog vala. Sedmodnevna incidencija u Njemačkoj se početkom travnja kreće oko vrijednosti od 130. Škole i vrtići već nekoliko tjedana rade, ali o normalnoj svakodnevici ne može biti govora: radno vrijeme vrtića je ograničeno, nastava svedena na minimum. Mnoge savezne pokrajine razmišljaju o tome da ponovno na neko vrijeme u potpunosti zatvore vrtiće i škole.

No i bez te odluke politike na roditelje raste pritisak da svoju djecu ostave kod kuće. „Evo poruke od vrtića u kojoj se od nas traži da, ako je ikako moguće, djecu ostavimo kod kuće“, jada se jedna majka preko Twittera. Djeca u isto vrijeme svakodnevno pričaju kako im je lijepo u vrtiću. I što učiniti? Jedna druga govori o iscrpljenosti koju primjećuje kod sebe ali i kod drugih roditelja: ne bi me čudilo da roditelji sada počnu padati jedan za drugim.

Druga govori o majkama na rubu živčanog sloma koje kroz suze govore o tome kako ne znaju komu će ostaviti dijete ako vrtići ponovno uvedu službu samo za izvanredne slučajeve, tj. samo za djecu roditelja u „korona-relevantnim“ zanimanjima.

Prije svega pogođene majke

Nije slučaj da se prije svega radi o majkama koje se žale na društvenim mrežama. Brojne studije pokazuju da su žene osjetno snažnije pogođene ograničenjima koje je sa sobom donijela pandemija nego muškarci.

Doduše i očevi su intenzivirali svoje aktivnosti u obiteljskom sektoru, ali su još daleko od stupnja aktivnosti majki. Sociologinja Jutta Allmendinger govori o „retradicionalizaciji“ uloga po spolovima u obitelji koja je tijekom korona-krize poništila godine emancipacije.

I istraživanje o obrazovanju djece i mladih u Njemačkoj iz listopada 2020. pokazuje da je skrb o djeci još uvijek u najvećoj mjeri u rukama majki. „Često su zaposlene majke u potpunosti preuzele brigu o djeci dok je kod očeva samo iznimno slučaj“; stoji u ovom izvješću.

Prema jednoj drugoj studiji Instituta za istraživanje stanovništva iz lipnja prošle godine, žene se češće žale na opterećenje koje sa sobom donosi briga o djeci: jedna četvrtina majki djece mlađe od 16 godina se najmanje jednom tjedno osjeća iscrpljeno. Jedno zdravstveno osiguranja je došlo do zaključka da je preko polovice majki krajem 2020. bilo pod većim stresom nego prije korona-krize. Kod muškaraca je s 40 posto taj udio nešto manji.

Na izmaku snaga

Anne Schilling, direktorica jedne socijalno-zdravstvene organizacije koja se brine o zdravlju žena, je još u veljači u jednom intervjuu na drastičan način dala do znanja u kakvom zdravstvenom stanju se nalaze žene u Njemačkoj. „Uvijek su žene koje su dolazile na rehabilitaciju bile iscrpljene. Ali one koje dolaze u posljednje vrijeme su potpuno na izmaku snaga“, kaže Schilling. I dodaje kako ju najviše brine nedostatak vjere u perspektivu kod žena. 

„Žene najviše pate od toga da se više ništa ne može planirati: vrtići zatvoreni, promjenljiva nastava, pa onda opet ukidanje... To ne samo da je naporno nego sve više i više obeshrabruje žene. Jer pored ovih briga je tu još dovoljno toga što se treba obaviti: vlastiti posao, obrazovanje djece, skrb o obitelji", kaže Schilling. Ono što njoj u društvenoj raspravi nedostaje je jasan apel na muškarce da smanje rad u poduzeću i da se jače uključe u rad s obitelji.

I na društvenim mrežama se sve češće raspravlja o mogućim rješenjima za „korona-roditelje“ pod stresom. Neki predlažu učestalije testiranja u školama i vrtićima, neki više dana bolovanja za roditelje, a neki predlažu potpuni lockdown koji bi, kako se nadaju, urodio boljom epidemiološkom situacijom i time normalizacijom života. Neki pak predlažu, uz određenu dozu humora, da političari preuzmu skrb nad barem dva djeteta kako bi stekli i iskustvo u praksi.