Sve je počelo prosvjedom studenata 15. ožujka 2011. Oni su tražili reforme i ostavku predsjednika el Asada. Asad je tada oštro odgovorio: "Nema kompromisa s teroristima, koji naoružani šire kaos. Nema kompromisa s onima, koji su se sa strancima urotili protiv nas." Pritom su za njega teroristi, o kojima priča, tada uhićeni učenici koji su pisali parole o slobodi na zidove. Uzrok tadašnjeg početka pobune su bili uzrujani roditelji koji su zahtijevali da se njihova djeca puste na slobodu.

Demonstracije postaju sve masovnije

"Asad na vješala", uzvikuju već uskoro nakon toga prosvjednici. Režim uzvraća pucnjevima na nenaoružani narod, uhićenjima i mučenjima. Grad Homs zatim postaje uporištem pobunjenika, ali i glavnom metom napada Asadovih trupa; kobno, prije svega za stanovništvo koje bez oružja stoji nasuprot do zuba naoružanim Asadovim vojnicima. Za to vrijeme Asad već odavno vođeni građanski rat potpiruje rečenicama poput ove: "Mi ne ubijamo svoj narod. Niti jedna vlada na svijetu ne ubija vlastiti narod. Takvo što rade samo luđaci."

Razjedinjena oporba

Već odavno se postavlja i pitanje: je li sirijska oporba ustvari jedinstvena? Dobar poznavatelj Sirije Hillal Khashan s Američkog Sveučilišta u Bejrutu kaže: "Sirijci su religijski i etnički podijeljeni. Oporba je nejedinstvena. Čak ni sirijsko Nacionalno vijeće kao najvažnija oporbena grupacija nije istog mišljenja. A i međunarodna zajednica nije jedinstvena - Zapad odbija intervenirati u Siriji, navodeći da bi to trebale preuzeti arapske zemlje. No, niti oni nisu jedinstveni."

Kina i Rusija blokiraju rezolucije

Dva puta su rezolucije koje su trebale biti usmjerene protiv nasilja Asadovih trupa propale zbog protivljenja Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a. Ove dvije zemlje se zaštitnički odnose kad je u pitanju Asad te prodaju oružje režimu u Damasku. Vlade u Moskvi i Pekingu smatraju da ih je Zapad prevario zbog Libije. Kina i Rusija se naime nisu protivili rezoluciji o Libiji, ali im je teška vojna intervencija na strani pobunjenika i protiv Gadafija otišla predaleko. 

Profesor Hillal Kashan smatra da u Siriji neće doći do intervencije Zapada: "Troškovi i posljedice bi bile ogromne: sirijska vojska je puno jača nego Gadafijeva. Intervencija bi bila samoubojstvo. No, što duže bude trajao ovaj sukob, utoliko je manja vjerojatnost da će većina naroda dalje šutjeti. U dogledno vrijeme će narod srušiti zid straha i okrenuti se protiv režima."

Autor: Ulrich Leidholdt / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Željka Telišman