1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Godina kad je otišao i posljednji stanovnik Osijeka

Vuk Tešija
24. veljače 2017

Osječki studenti su prikazali viziju svog grada 2032. godine - kada će i posljednji stanovnik Osijeka napustiti grad. Izložba je katastrofična, ali studenti kažu: mi ostajemo i ne predajemo se bez borbe...

Kroatien Osijek - Expoante auf der Ausstellung "Wo ist mein Stadt gegangen?"
Foto: DW/V. Tesija

Gdje je nestao moj grad? Postavili su si pitanje studenti 2. godine diplomskog studija kulturalnog menadžmenta na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku i došli do odgovora koji nije bio ugodan. Priredili su izložbu koja je budžetski skromna jer studentski proračun i ne omogućava više, ali vrlo kreativna. Šalju poruku koja je u Hrvatskoj univerzalna ali pogotovo je emocionalna za Osječane. Jer prikazuje futurističko viđenje grada 2032. Godine kada je i zadnji stanovnik iselio iz grada.

Prazne ulice i trgovi, razrušene i oronule tvornice, obiteljske kuće zarasle u korov... To nisu fotomontaže već prizori snimljeni u današnjem Osijeku. Time je izložba još autentičnija i stvara nelagodu kod svakog tko ju promatra i koji nešto osjeća prema tom gradu na Dravi. Izložba je šarolika; fotografije, predmeti, video, fotomontaže čuvenog osječkog spomenika Augustu Cesarcu kipara Stjepana Gračana - popularnog „Šetača“ koji se penje na avion ili šeće europskim metropolama. Čak i imaginarna igra „Čovječe, odseli se",  kombiniraju realnost, kataklizmički futuristički prikaz i dosta ironije iza koje se jasno vidi i kritika sustava koji je doveo do ovakvog stanja. 

"Čovječe odseli se": polazište je uvijek Hrvatska, odredište je negdje daleko...Foto: DW/V. Tesija

Slična iskustva

"Ideja je bila naša, krenulo je od toga što smo dobili zadatak na kolegiju Menadžment muzeja i izložbi sami napraviti izložbu. Kako smo imali potpunu slobodu, to nam je palo na pamet jer smo svjesni činjenice koliko se mladih iseljava iz Osijeka, ali iz Hrvatske općenito. Svi imamo slična iskustva jer je otišlo već dosta naših prijatelja i članova obitelji pa se tema 'sama nametnula' i bilo nam je lako identificirati sa problemom", kaže studentica Matea Milinković. Njih 11, Matea Milinković, Irena Jurić, Emily Dobutović, Matija Stojanović, Pavao Petrović, Antonia Jurković, Diana Kotrla, Mateja Hećimović, Ivan Tenko, Tomislav Jurić i Karlo Satirović pod mentorstvom doc.art. Anđelka Mrkonjića podigli su dosta prašine u gradu.

"'Frka' je nastala kada su se uključili mediji. Bilo je pitanja: 'Kako možete tako?', 'Je li to promocija Osijeka?'. Kao dijete smo čitali neke bajke, a jedno dijete je reklo 'Car je gol'. No, upravo tada je predsjednica objavila rezultate svoje prvi dvije godine mandata i stavila demografiju i iseljavanje kao primarni nacionalni problem. Ne možemo na taj način percipirati stvari i stavljati ih pod tepih. To je kao u lošem braku - jednom će stvari o kojima ne razgovaramo eksplodirati kao ekspres lonac. Bolje da se suočimo s problemom na vrijeme", kaže Anđelko Mrkonjić.

Eksponati grada u kojem, misle studenti, za petnaest godina više neće biti ljudi ne samo za nogometnu momčad, nego niti za partiju šaha...Foto: DW/V. Tesija

Asistent na kulturologiji Tomislav Levak kaže da je termin izložbe slučajno tempiran prije lokalnih izbora jer studenti svake godine u veljači održavaju dvije završne izložbe na tom kolegiju. "No, poruka svima koji vladaju sada gradom i koji žele vladati gradom jest da dođu pogledati izložbu i vide kako mladi vide budućnost. Možda malo apokaliptično ali upozoravajuće i da razmisle kako bi se duhovno, materijalno i mladalački mogao obnoviti Osijek. Zato su i pozvali poznate gradonačelničke kandidate koji su do sada istakli kandidature; Antu Đapića, Ivanu Šojat i gradonačelnika Ivana Vrkića da dođu pogledati izložbu“, kazao nam je Levak.

Nema predaje bez borbe

Ovo je poruka, možda na malo okrutan način, ali poruka da se treba ostati i stvoriti život ovdje gdje jesmo, objašnjavaju studenti. Na pitanje tko od njih ipak razmišlja o odlasku, kaže „trenutno nitko“. Iako priznaju da je svatko od njih ponekad pomislio na to, odlučili su da se neće predati bez borbe. Pokušavajući ih isprovocirati pitanjima poput: "Što  nakon diplome" i "Kako će se osjećati kada utvrde da tržište rada u kulturnom menadžmentu nije tako lukrativno i široko", spremno odgovaraju: „Onda ćemo biti sami svoji poslodavci“.

Fotografije napuštenih zgrada i ruševina u Osijeku - ne 2032., nego već ove, 2017. godine.Foto: DW/V. Tesija

Njihov odlučan stav proizlazi i iz činjenice, kako kažu, da imaju na fakultetu često „odriješene ruke“, slobodu da sami rade projekte koje žele i da oslobode svoju kreativnost. Nimalo ne izgledaju uplašeno od budućnosti. Ona neće biti laka, ali u razgovoru s njima barem izgleda malo optimističnija.

 

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi