Scola Namuyanja bila je razočarana kada je saznala da je zakazano suđenje ponovo odgođeno. S desetak svojih suboraca, ova 67-godišnja žena je stajala u dvorištu Višeg suda u malom gradu Mubendeu u Ugandi, oko 140 kilometara od glavnog grada Kampale. Tog lipanjskog jutra svi oni su iz svojih sela na okolnim brdima krenuli u Mubende, obukavši crne majice na kojima je pisalo „22 godine borbe za pravdu - uzalud!“

Poljoprivrednici poput Namuyanje su još 2002. godine tužili vladu Ugande - kao i njemačku kompaniju Neumann (Neumann Kaffee Gruppe, NKG) i njezin ugandski ogranak, plantažu kave Kaweri. Prema navodima tužitelja, 400 obitelji koje su tada živjele na brdima oko Mubendea nasilno je iseljeno 2001. godine, kako kažu, da bi se napravilo mjesto za plantažu od 2.500 hektara. Do danas im nije isplaćena nikakva odšteta.

Protjerani od strane vojnika

Scola Namuyanja se dobro sjeća te 2001. godine: „Čuli smo predsjednika Yoverija Musevenija kada je rekao da je našu zemlju dao investitorima i da ćemo dobiti odštetu za svu našu imovinu: našu zemlju, našu kuću, naše usjeve“. Vlada im je obećala novo zemljište i izgradnju škole i doma zdravlja. Ali umjesto toga, tamo je bila samo šuma, kaže Namuyanja. „Nije bilo škole, ni bolnice – čak ni vode.“ Zbog toga se tamo nije ni preselila. „Kada je rok istekao, došli su vojnici i silom nas protjerali“, priča ona. Danas živi sa sinovima i unucima u kolibi od blata pored plantaže.

Pitanje prava na zemljište je u Ugandi jako komplicirano. Prema Ustavu, strane kompanije uopće ne smiju kupovati zemljište, već ga samo mogu uzimati u zakup na određeno vrijeme. Zbog toga je, u slučaju plantaže kave, Ugandska investicijska agencija u travnju 2001. godine kupila 2.500 hektara u Mubendeu, kako bi ih zatim dala u zakup Neumannu. DW je imao uvid u kupoprodajni ugovor iz travnja 2001. godine, vrijedan 350.000 američkih dolara. Tim ugovorom prethodni vlasnik imovine, veliki zemljoposjednik Emmanuel Kayiwa, obvezao se da će kupiti zamjenske površine za ljude koji su tamo živjeli.

Neumann odbacuje optužbe

Kompanija Neumann inače pridaje veliku važnost dobrom imidžu: hamburška tradicionalna kompanija sa 60 podružnica u 27 zemalja je vodeća u svijetu u domeni sirove kave i upravlja plantažama u Meksiku, Brazilu i Ugandi. U vlastitom Kodeksu ponašanja, šef kompanije David Neumann uvjerava: odgovornost „jednih prema drugima, kao i prema dobavljačima, lokalnim zajednicama i kupcima“ se shvaća „ozbiljno“.

Plantaža se proteže preko brojnih brda. Biljke kave poredana u redove dokle pogled seže. Neumann je dozvolio DW-u da posjeti plastenike u kojima se uzgaja 70.000 sadnica. Visokotehnološka stanica za pranje može obraditi 5.000 tona zelenih zrna na sat. Zatim se ona suše na suncu, pakiraju u vreće i izvoze širom svijeta. S godišnjim prometom od preko 14 milijuna vreća, Neumann kontrolira skoro deset posto globalne potrošnje kave.

Kompanija Neumann ne želi ipak dati intervju u vezi sa sudskim sporom u Ugandi. Na pitanja odgovara samo putem e-maila ili upućuje na svoju web-stranicu: s vladom Ugande je, kako tvrde iz kompanije, od samog početka dogovoreno da „samo takozvano 'čisto vlasništvo' dolazi u obzir za kasniji zakup - dakle zemlja koja je oslobođena od potraživanja trećih strana“, navodi Neumann.

Proces se oteže

U prvoj presudi iz 2013. godine ugandska vlada je oslobođena optužbi. Vlasnik zemljišta Kayiwa je trebao platiti 11 milijuna eura odštete - ali do toga nije došlo jer je podnio žalbu. U međuvremenu je preminuo, a tužitelji pokušavaju svoja potraživanja ostvariti kod ugandske vlade.

Uz pomoć njemačke organizacije za zaštitu ljudskih prava FIAN (Food First Information and Action Network), seljaci su se 2015. godine žalili Odboru UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR). Od tada su u čitav spor bili uključeni brojni političari iz Njemačke i Ugande. Pokušalo se postići izvansudski sporazum.

Tek 2017. godine, također pod pritiskom njemačke vlade, predstavnici ugandskog predsjednika predočili su tužiteljima ponudu za nagodbu. Sva daljnja ročišta su odložena zbog pandemije koronavirusa.

Nagodba - i još jedno suđenje

Konačan dogovor postignut je u travnju 2021. godine – odšteta je trebala biti nešto manja od milijun eura, umjesto prvobitno traženih 30 milijuna. „Sjećam se da je sudac tada inzistirao na tome da se ovim ljudima odmah isplati novac“, kaže Francis Katabalva, odvjetnik koji već 22 godine savjetuje raseljene obitelji. „Nažalost, to se do danas nije dogodilo“, dodaje Katabalva. Na pitanje zašto se to nije dogodilo, ugandsko Ministarstva financija ne odgovara.

Za 143 oštećene osobe, uključujući Scolu Namuyanju, to nije dovoljno. Oni inzistiraju na tome da im se vrati zemlja. Njihova tužba je 2022. godine prebačena Višem sudu u Mubendeu - uz zahtjev da se proces ponovno pokrene.

U svibnju ove godine, delegacija njemačkog Bundestaga je bila u posjeti Ugandi i saslušala ugandske seljake. Zastupnicima iz Berlina oni su predali peticiju kako bi pojačali politički pritisak. Prema novom njemačkom Zakonu o lancima opskrbe, kompanija Neumann bi mogla biti odgovorna za kršenje ljudskih prava. Međutim, taj zakon ne može se primjenjivati retroaktivno. Ipak, Namuyanja kaže da ne želi odustati: „Do danas tražim da nam Neumann nadoknadi štetu i da jamči da neće širiti plantažu, da mi ne bi oduzeli i ovu zemlju“, kaže ona.