Možda ova vijest i neće iznenaditi obzirom na činjenicu da Grčka danas posjeduje 1.600 tenkova, što je gotovo četiri puta više od Njemačke, dok će istodobno svaki stručnjak za sigurnosnu politiku priznati da zbog geološke konstitucije Grčkoj tenkovi za obranu zemlje nisu od koristi. Ali Grčka i dalje kupuje naoružanje.

Francuska najviše izvozi u Grčku

Najviše koristi ima Francuska koja je Grčkoj prodala borbene zrakoplove i helikoptere u vrijednosti od gotovo 800 milijuna eura, rakete u vrijednosti od 58 milijuna eura i elektroniku koja se koristi u protuzračnim mjerama i određivanju ciljeva vrijednu 19 milijuna eura.

Nizozemska i Njemačka, zemlje koje od Grčke traže još strože mjere štednje, prodale su toj zemlji vojnu opremu i vozila u vrijednosti od 90 milijuna eura, a Italija dijelove za zrakoplove i naoružanje za 52 milijuna eura. I Španjolska je ostvarila dobit od prodaje kemikalija koje su potrebne za eksploziv u vrijednosti od 33 milijuna eura.

Grčka trenutno pokušava uštedjeti svaki mogući cent iz državnog proračuna, ali još uvijek je najveća stavka potrošnje naoružanje. Kao razlog se navodi potencijalna opasnost od vojne prijetnje koju navodno predstavlja susjedna Turska.

Kupnja oružja kao uvjet za financijsku pomoć?

Nekadašnji grčki zamjenik ministra obrane Panos Beglitis u ožujku 2010. godine izjavio je da zemlje članice Europske unije nisu izvršile pritisak na Atenu da kupuje oružje kako bi joj bili otpisani dugovi. Beglitis je tada dodao kako je opsežna trgovina oružjem između pojedinih zemalja članica i Grčke postojala oduvijek, te da se grčka kupnja oružja ne događa zbog krize. Tu nema nikakve povezanosti, tvrdio je tada grčki zamjenik ministra obrane.

Međutim, jedan savjetnik tadašnjeg grčkog premijera Giogiosa Papandreoua, koji je želio ostati neimenovan, izjavio je za pojedine medije da nitko nije rekao kako Grčka treba kupovati ratne brodove ili neće biti financijske pomoći Grčkoj. No svima je bilo jasno da će Grčka uživati veću potporu ako kupuje, nego da odustane od kupnje naoružanja.

Ako pogledamo na Bliski istok, podaci za 2010. godinu pokazuju da su članice Europske unije naoružavale svoje saveznike sunitske muslimane u "hladnom ratu" protiv šijitskih muslimana i protivnika koji su se nalazili u Iranu i Siriji.

Članice EU-a i Bliski istok

Članice EU-a izvezle su oružje i opremu u vrijednosti od 2,5 milijarda eura u Saudijsku Arabiju, zatim oružje vrijedno 1,5 milijarda eura u Ujedinjene Arapske Emirate i naoružanje u vrijednosti od 1,2 milijarde eura u Oman. Prodaja oružja i opreme manjim sunitskim saveznicima kao što su Bahrain, Jordan, Kuvajt, Katar i Jemen ukupne je vrijednosti od 1,1 milijarda eura.

Europska unija, odnosno njezine članice, nije prodavala oružje Iranu ili Siriji (izuzev grčkih dijelova za zrakoplove za sirijskog predsjednika Bašara Assada u vrijednosti od pola milijuna eura), jer ove dvije zemlje kupuju oružje uglavnom od Rusije.

Prodaja oružja kosi se i s političkim reakcijama Europske unije na događaje za vrijeme Arapskog proljeća. Članice EU-a u proteklih nekoliko godina nisu reagirale na represiju sunitskih diktatora dok su istovremeno osuđivale kršenje ljudskih prava, primjerice u Iranu ili u nekim strateški manje bitnim zemljama sjeverne Afrike.

Raste zabrinutost zbog stanja u Alžiru

Pojedini diplomati Europske unije u Bruxellesu upozoravaju sa zabrinutošću na stanje u Alžiru, gdje bi nakon izbora u svibnju moglo doći do nemira i gdje će islamističke skupine pokušati ukloniti s vlasti autokratskog predsjednika Abdelaziza Boutefliku. Raniji sukobi u toj zemlji 1992. godine kulminirali su u građanskom ratu i okončani su s 200.000 poginulih.

Ako Alžir postane nova Libija ili Sirija, tada na terenu neće biti manjka oružja koje je uvezeno iz članica Europske unije. Ukupan uvoz oružja iz članica Unije u Alžir samo za 2010. godinu iznosi gotovo milijardu eura. Od toga su britanski i talijanski zrakoplovi koštali 584 milijuna eura, a 94 milijuna eura talijanska i francuska oprema za elektronsku opremu. 44 milijuna eura Alžir je platio za vozila raznim članicama Unije, a 40 milijuna eura dobila je Francuska za ratni brod dok je 22 milijuna eura isplaćeno Bugarskoj za streljivo.

Europska unija i njezine članice prije arapskog proljeća prodale su diktatorima u Egiptu, Libiji i Tunisu oružje u vrijednosti od pola milijarde eura, a to oružje i danas kola po Libiji, koja se sve više približava stanju raspada u dva dijela, gdje istočni dio, bogat naftom, traži autonomiju.

(Bez)uspješna pravila ponašanja za prodaju oružja

Podaci o prodaji oružja članica Europske unije prikupljaju se na temelju pravila ponašanja iz 2008. godine u kojima se ističe da 27 zemalja članica Europske unije ne bi smjele prodavati vojni materijal i opremu u zemlje u kojima postoji "otvorena opasnost" da će se oružje koristiti za unutarnju represiju ili " koje bi moglo izazvati ili produžiti oružani sukob". Međutim, sustav ovakvog izvještavanja poznat je po svojim mogućnostima prikrivanja. Pa je tako talijanski proizvođač pištolja Beretta prodao paket vojne opreme u vrijednosti od osam milijuna eura Libiji. No isporuka je greškom označena i registrirana kao malteški proizvod čija je vrijednost 80 milijuna eura. Sve to je prošlo neprimjećeno čak dvije godine.

Iz nevladinih organizacija u Bruxellesu upozoravaju da, ako se takve stvari događaju u službenoj trgovini oružjem, se može samo naslutiti što se tek događa na području ilegalne trgovine.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Od. urednica: Andrea Jung-Grimm