Igračka za mačku košta četiri i pol eura u trgovini koju u Solunu drži Petros Ksilurgidis. „Kada se odbiju svi troškovi i porezi, ostaje mi možda pedeset centi. Država na tome zarađuje više nego ja“, kaže ovaj tridesetšestogodišnjak. On dodaje da nema ništa protiv plaćanja poreza, ali da u svakodnevici ne vidi da se taj novac ulaže u korist građana. Nema novca ni za zdravstvo, ni za obrazovanje, ni za infrastrukturu.

Približavaju se izbori, ali on će 21. svibnja ostati kod kuće. Ne vidi nijednog kandidata za kojeg bi glasao: „Ništa se neće bitno promijeniti, svejedno tko je na vlasti. Samo se čuju velike priče, a ništa se ne dešava. Rekli su da treba izaći iz mjera štednje, a ništa od toga. Rekli su da treba ukinuti sistem oporezivanja nekretnina. I opet ništa."

On smatra da izbori više ne služe tome da se pronađe alternativa za budućnost, već da se kazni vladajuća stranka. A profesionalni političari imaju sve u svojim rukama, bez uvida u stvarni život ljudi: „Uzvikuju ‚pravda‘. Ali gdje je ona? U meni samo raste bijes. Svi ti skandali u posljednje vrijeme, a onda ništa. Ljut sam zbog toga kako se oni koji su na vlasti odnose prema važnim pitanjima i sebi pribavljaju prije svega osobnu korist“, kaže Ksilurgidis.

On je istovremeno ljut i na ljude koji stalno podržavaju i biraju iste političare. Kaže da ljudi kao on dvaput okreću svaki cent, dok se moćnici bogate. A nitko ne želi preuzeti odgovornost za to što se dešava naočigled svih: „Vlada naređuje tajnoj službi da nadzire opoziciju, a za to kao nitko nije kriv. To je kao kad bi kod mene u trgovini nešto pošlo naopačke, a ja odbacim svaku odgovornost. A to je ipak moja trgovina".

Male stranke kao alternativa?

Konzervativna stranka aktuelnog premijera Kirijakosa Mitsotakisa i ljevičarski savez bivšeg premijera Aleksisa Tsiprasa se bore za glasove mladih ljudi, ali oni se sve više okreću manjim strankama. Jedna od njih je MeRa25 bivšeg ministra financija Janisa Varoufakisa. Ta stranka je već 2019. prešla cenzus od tri posto i osvojila devet zastupničkih mandata. Prema najnovijim anketama ona ima četiri posto podrške, nešto više nego prije pet godina kada je osvojila 3,4 posto. Ali kod mlađih glasača koji su u starosnoj dobi do 29 godina ova stranka ima 8,6 posto podrške.

Dvadesetčetvorogodišnji student prava Jorgos Panagopulos stoji za stranačkim štandom MeRa25 u atenskoj četvrti Gazi. On nije za protestni bojkot izbora: „Vjerujem da političke institucije i procesi valja podržati, jer se tako jača demokracija, ali i zato da bi se barem djelimično čuo glas mladih“. On kaže da je to važno kako bi se krenulo novim političkim putevima i stvorile perspektive za pozitivan utjecaj na svakodnevicu i život ljudi.

Mladi ljudi – nove vrijednosti

Ovaj student prava smatra da je premijer Mitsotakis zaslužio lošu ocjenu za svoj rad. Za primjer uzima, kao i mnogi drugi mladi ljudi, policijsku upotrebu sile protiv demonstranata ili masovno prisluškivanje prošlog ljeta. Uvjeren je da manje stranke mogu dovesti do drugačije raspodjele karata i nametnuti teme mladih: „Najveći problem je nedostatak perspektive. Dobijemo dobro obrazovanje, a onda mnogima ostaje samo mogućnost da napuste zemlju kako bi se zaposlili."

Jedan od suosnivača Makropolisa, instituta za političku analizu, Nik Malkucis, kaže da mlađu populaciju pored problema koji su transgeneracijski kao što su financijski problemi, muči posebno politička i ekonomska korupcija. Prema njemu nove generacije traže veću odgovornost i transparentnost. Mladi su razočarani političarima: „Među mladima je veoma malo povjerenje u velike stranke i mainstream-politiku. To ih vodi na margine političkog sistema."

Na biralište bez nade

Za Malkucisa nije iznenađenje da se poslije željezničke nesreće kod Larise, u kojoj je poginulo 57 osoba, od kojih su mnogi bili mladi, omladina okreće strankama poput ljevičarske MeRa25. I ekstremni desničari bi mogli ojačati.

Lukija Kotronaki, koja radi na Institutu za politiku pri atenskom Pandio sveučilištu, smatra da ne može biti riječi o pomaku mladih prema desnici. Ona je istraživala proteste poslije željezničke nesreće u starosnoj grupi između 17 i 34 godine. Rezultati govore da ta generacija ima demokratske impulse, ali ne vjeruje sistemu. 75,4 posto ispitanika nemaju povjerenje u aktuelnu vladu, a 88,5 posto njih ne vjeruju političkim strankama. Generalno se mladi ljudi identificiraju prije s lijevim nego s desnim i konzervativnim vrijednostima, kaže Kotronaki. Načerlno oni podržavaju demokratske institucije, ali ne odobravaju način na koji se one sada vode.

„Najveći broj mladih ljudi će unatoč tome izaći na izbore. Ali njihovo sudjelovanje na izborima ne znači i njihov pristanak na sadašnji sustav“, objašnjava ona. Osim toga, mladi smatraju da je prema rezultatima istraživanja poboljšanje stanja moguće samo individualnim naporima. Kotronaki kaže da se u tome ogleda temeljna rezignacija u pogledu zvaničnih i kolektivnih puteva žive politike.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu