Valia Kelidou još uvijek ne može vjerovati. Njezina je obitelj u predgrađu Alexadroupolija imala više od 12.000 maslina – a onda je došla vatra. Sada su od brojnih stabala ostali samo crni batrljci, a tlo maslinika je prekriveno bijelim pepelom. Ukupno je stradalo više od tisuću maslina. „Mi smo tu stvorili firmu koja je izvozila u cijeli svijet. A onda stojiš tu, gledaš kako se vatra približava i sve što si stvorio jednostavno nestaje u plamenu", priča Kelidou.

Na brdovitom šumskom području uz pograničnu rijeku Maricu požari nisu rijetkost. No proteklih godina je njihov intenzitet porastao. U međuvremenu je jasno: još nikada u povijesti EU-a nije tako strašno gorjelo i nije uništena tolika površina kao proteklih dana uz Maricu. To su zaključili suradnici programa Europske unije za promatranje Zemlje Copernicusa nakon što su analizirali satelitske snimke.

Na sjeveroistoku zemlje, na granici s Turskom, stradalo je područje veličine 770 četvornih kilometara. Sveučilišna bolnica grada Alexandroupolija koja se nalazi nedaleko od maslinika Valie Kelidou morala je biti evakuirana. U požaru su stradale škole i stambene zgrade, brojni spasioci su ozlijeđeni.

„Evakuacija nije rješenje"

„Srećom nije gorjelo u starom masliniku, koji je jedan od najstarijih na Sredozemnom moru. Tamo se nalazi više od 200 stabala starijih od stotinu godina", kaže Kelidou s olakšanjem. Njezina firma je već ionako imala problema zbog klimatske krize i inflacije, a sada ona i drugi maslinari moraju saditi novo drveće. A ono treba barem 20 godina da bi donosilo normalne količine plodova, napominje ona. Ova regija na granici s Turskom je ionako gospodarski lošije razvijena, a požari su stanje dodatno pogoršali.  

Kelidou je ljuta – na lokalne vlasti, ali prije svega na političare. „Evakuacija ne može biti jedino rješenje", kaže i ističe da želi bolju prevenciju. „Ja nisam u vatrogascima i nisam stručnjakinja za požare, ali ako svuda u zemlji gori onda se mora bolje planirati što treba učiniti", smatra Kelidou.

Smrt u nacionalnom parku

Na sjeveru Grčke gorjelo je istovremeno na više mjesta. Ona su se nalazila tako blizu da su se vatrogasci bojali da će se požarišta spojiti. Osim kod Alexandroupolija, požari su bjesnjeli i u gorju Rodopi i u nacionalnom parku Dadia, jedinstvenom europskom parku prirode.

Još treba vremena za sagledavanje cijele štete, kaže Sylvia Zakkak, biologica i zamjenica direktora uprave parka. I dodaje kako je već sada jasno da je stradao veliki dio parka. Momentalno je važno pružiti kratkoročnu pomoć, pojašnjava Zakkak: „Sada divljim životinjama stavljamo na raspolaganje hranu i vodu da ne bi napustili to područje."

No požari nisu uništili samo prirodu i egzistencije stanovnika, oni su ponovo potaknuli jednu novu žustru raspravu. Područje uz rijeku Maricu je već desetljećima migrantska ruta iz Turske u EU. Zbog ilegalnih pushbackova koje provode grčka i turska policija mnogi migranti napuštaju poznatu rutu i skrivaju se po šumama.

Za 18 migranata, čiji su spaljeni posmrtni ostaci 22. kolovoza otkriveni u nacionalnom parku Dadia, to je šumsko sklonište postalo smrtonosna klopka. No to većinu grčkih stanovnika nije posebno dirnulo. Izbjeglice se ovdje povezuju s krijumčarenjem cigareta ili alkohola. A sada ih optužuju i za podmetanje požara. 

Građanske straže u lovu na migrante

Prije nekoliko dana je uhićen jedan muškarac koji je u kamp-kućicu zatvorio 13 migranata. On je tvrdio da su oni zapalili šumu. U videu koji se širio društvenim mrežama on je ponosno odškrinuo vrata kamp-kućice, na lice jednog prestrašenog muškarca palo je danje svjetlo, a iza njega su se nazirali i drugi zarobljeni muškarci. U komentarima ispod videa moglo se pročitati: „Ne skupljajte ih. Spalite ih!"

Glasnogovornik grčke vlade Pavlos Marinakis je osudio taj čin. On je priopćio da policija i pravosuđe rade svoj posao i da će biti gonjen svatko tko ne poštuje zakone.

No to nije usamljen slučaj. Stručnjakinja za migracije Lena Karamanidou je odrasla uz rijeku Maricu i već godinama u svojoj domovini uočava sve veću mržnju prema izbjeglicama. Ona se prisjeća da je već u krizi u veljači i ožujku 2020., kada su isto kao sada tisuće migranata bili blokirani između turske i grčke granice, organizirana građanska straža lovila te ljude i pri tome često upotrebljavala silu.

„Tada su državne institucije i mediji te akcije opravdavali kao legitimnu obranu regije, granica i nacije protiv „hibridne" prijetnje iz Turske", kaže Karamanidou za DW. Prema njezinom mišljenju, taj mentalitet još uvijek postoji: „Država, doduše, osuđuje najnovije nasilne incidente, ali istovremeno potiče nasilje kao takvo." 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu